Dok dio mladih i dalje pakuje kofere zbog plaće, sigurnosti i osjećaja nepravde, dio se vraća iz Njemačke, Irske i Austrije s ušteđevinom, iskustvom i umorom od tuđine. Na istoku Hrvatske zato se danas vodi najvažnija bitka: ne samo kako zaustaviti iseljavanje, nego kako povratak pretvoriti u stvarni novi početak.
Najveći hrvatski problem više nije samo činjenica da mladi odlaze. Veći je problem to što se na odlazak polako navikavamo kao na prirodno stanje. U Slavoniji je ta navika postala gotovo društveni refleks: završiš školu, tražiš vezu ili posao, ne nađeš ga dovoljno dobar, pa odeš. U Osijeku, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Požegi i Virovitici odlazak se više ne objašnjava samo novcem. Objašnjava se osjećajem da negdje drugdje život ima red, sustav i perspektivu.
A ipak, priča više nije jednostrana. Hrvatska posljednjih godina bilježi pozitivan vanjski migracijski saldo, ali velik dio tog obrata proizlazi iz doseljavanja stranih radnika, dok slavonske županije i dalje ostaju među prostorima s najdubljim gubicima. Prema DZS-u, u 2023. je Vukovarsko-srijemska županija imala najveći negativni ukupni migracijski saldo u zemlji, -706 stanovnika, Požeško-slavonska -612, a Osječko-baranjska -531. Istodobno je među županijama najveći negativni saldo zabilježen upravo u Vukovarsko-srijemskoj, Osječko-baranjskoj i Brodsko-posavskoj županiji.
Slavonija je postala prostor odlazaka, ali i tihih povrataka
U službenim statistikama povratak ne zvuči dramatično kao autobusni kolodvori puni kofera prije deset godina, ali ispod brojki raste novi obrazac. Dio mladih odlazi jer ne može živjeti od rada. Dio jer ne vidi profesionalni put. Dio jer smatra da je društvo prema njima nepošteno. No dio njih se vraća jer su u inozemstvu dobili ono po što su otišli, ali nisu dobili pripadanje.
Marin, 31-godišnji strojarski tehničar iz okolice Đakova, tipični sugovornik nove slavonske migracijske stvarnosti. U Njemačku je otišao sa 24. Radio je u logistici, zatim u proizvodnji, zaradio dovoljno da zatvori dugove svojih roditelja i uštedi za malu radionicu. Kad govori o povratku, ne govori sentimentalno.
Marin Bičanić
– U Njemačkoj je sve funkcioniralo, ali nisam tamo postao svoj. Bio sam uredan radnik, dobro plaćen, ali uvijek privremen. Ovdje je sporije i teže, ali barem znam zašto se borim – kaže Marin.
Njemu je bliska priča Ive, 29-godišnje medicinske sestre iz Vinkovaca. U Irskoj je prvi put dobila plaću od koje može živjeti sama, ali je prvi put i osjetila što znači da ti roditelji stare bez tebe, da ti dijete, ako ga jednom budeš imala, neće odrastati uz baku i djeda, i da si u tuđem gradu siguran, ali ne nužno i svoj.
Iva Gorša
Takve priče nisu statistička fusnota. One su signal da povratak nije nužno poraz iseljeničkog sna, nego racionalna odluka ljudi koji su usporedili standard s kvalitetom života.
Demografi upozoravaju: bez dugog daha nema preokreta
Demograf Dražen Živić upozorava da se od demografske politike ne smiju očekivati senzacionalni pomaci preko noći. Njegova je poruka jasna: Hrvatska može računati tek na postupno usporavanje negativnih trendova, a ne na čudesni obrat.
Dražen Živić
Posebno ističe da su gospodarski napredak, naseljavanje prethodno ispražnjenih područja i povratak hrvatskih iseljenika među ključnim pretpostavkama opstanka prostora poput Slavonije. Ujedno upozorava da su suvremene migracije i sigurnosno, i identitetsko, i razvojno pitanje.
S druge strane, Tado Jurić upozorava da narativ o velikom povratku sam po sebi nije dovoljan. Kaže da povratak nije završen onog trenutka kada se netko vrati, nego tek tada počinje pravi test države i institucija. Njegova je poanta da emocija može pokrenuti povratak, ali samo uređene institucije mogu zadržati povratnika.
Tado Jurić
U drugom javnom nastupu upozorio je i da se hrvatska demografska slika ne lomi samo na prirodnom padu, nego još više na migracijama i izostanku jasne migracijske i integracijske strategije.
U prijevodu na slavonski teren, to znači vrlo jednostavno: nije dovoljno pozvati ljude da se vrate u Vukovar, Našice, Požegu ili Županju. Morate im ponuditi razlog da ostanu pet, deset i dvadeset godina.
Zašto mladi odlaze: plaća je samo prvi odgovor
U javnosti se iseljavanje često svodi na rečenicu da je vani veća plaća. To jest točno, ali nije dovoljno. Mladi iz Slavonije ne odlaze samo prema većoj zaradi, nego prema društvu u kojem očekuju pravila, predvidivost i napredovanje bez stalnog traženja nečije preporuke.
Kad se svede na životni račun, mladi ljudi najčešće mjere četiri stvari: mogu li platiti stan, mogu li planirati obitelj, mogu li napredovati na poslu i vjeruju li da će ih sustav tretirati pošteno. U velikom dijelu Slavonije taj račun još nije dovoljno uvjerljiv.
Zato je i danas važna činjenica da je u Hrvatskoj najveći broj odseljenih u inozemstvo 2023. bio upravo u dobi od 20 do 39 godina, dakle u životnoj fazi u kojoj se stvaraju obitelji, kupuju prve nekretnine i donose odluke o tome gdje će djeca ići u vrtić i školu.
Povratak ne motivira samo nostalgija, nego i zamor od tuđine
Povratnici se često romantiziraju, kao da se vraćaju isključivo srcem. To je pogrešno. Mnogi se vraćaju vrlo hladno i racionalno. Zaradili su i uštedjeli. Stekli su radne navike i kontakte. Vratili su se jer u Hrvatskoj, osobito u Slavoniji, još mogu kupiti kuću, otvoriti mali posao ili živjeti manje stresno nego u skupim europskim gradovima.
Tu treba dodati i element sigurnosti koji se sve češće spominje u privatnim razgovorima povratnika. Dio njih otvoreno govori da su se umorili od društava u kojima osjećaju veću napetost, kulturnu distancu ili nesigurnost u svakodnevici. To ne znači da je Zapad postao nepoželjan, nego da se i ondje mijenja društvena klima, a povratnici sve češće vagaju gdje će im obitelj dugoročno imati mirniji život.
Što država nudi: mjere postoje, ali pitanje je dosega
Vlada je krajem 2024. predstavila prvi paket demografskih mjera za 2025. Premijer Andrej Plenković tada je poručio da je demografska revitalizacija možda i najvažnija tema strateškog interesa Hrvatske, da su mjere grupirane u četiri smjera: podrška roditeljstvu, poticajno obiteljsko okruženje, revitalizacija depopulacijskih područja i poticanje povratka hrvatskih iseljenika. U paketu su najavljeni veće naknade za roditeljski dopust, veća jednokratna potpora za novorođeno dijete i dulji očinski dopust.
Za povratnike je najvidljivija porezna mjera: od 2025. je uvedeno porezno oslobođenje za hrvatske državljane koji su neprekidno boravili u inozemstvu najmanje dvije godine, a po povratku u Hrvatskoj ostvaruju dohodak od nesamostalnog rada. Porezna uprava navodi da to oslobođenje traje pet godina, a pravo na njega, pod propisanim uvjetima, imaju i hrvatski iseljenici, njihovi članovi obitelji ili potomci kojima je nakon 1. siječnja 2025. odobren odgovarajući boravak u RH.
Druga važna mjera je Biram Hrvatsku – mobilnost radne snage, koja je i dalje dio kataloga aktivnih mjera zapošljavanja, a za povratnike koji se samozapošljavaju može donijeti potporu do 27.000 eura. U opisu mjere izrijekom se naglašava da je osobito usmjerena na gospodarski slabije razvijena i demografski oslabljena područja, s posebnim naglaskom na ruralna područja Slavonije.
Treća važna poluga je stanovanje. Od 2025. je krenuo i sustav povrata poreza za kupnju prve nekretnine, pri čemu zahtjeve zaprima APN, a korisnik mora u nekretnini doista živjeti, jer je dužan vratiti potporu ako je proda, iznajmi ili u njoj ne boravi pet godina. To je mjera koja bi na slavonskom tržištu nekretnina mogla imati veći efekt nego u preskupim urbanim sredinama.
Ali mjere same po sebi neće spasiti Slavoniju
Tu je središnja točka problema. Mjere mogu pomoći, ali ne mogu same stvoriti osjećaj da život u Slavoniji ima dugoročnu logiku. Za ostanak nije presudna samo potpora, nego okruženje. Vrtić koji radi. Škola koja nije pred zatvaranjem. Ambulanta koja ima liječnika. Poslodavac koji nudi rast. Grad koji nije mrtav poslije 18 sati. Općina u kojoj nije vijest tko je otišao, nego tko je otvorio posao.
Ako se mlada obitelj vrati u slavonsko mjesto, a ondje je dočeka kuća koju može kupiti, ali ne i pedijatar, vrtić ili radno mjesto za oba partnera, povratak ostaje privremen. Ako se poduzetnik vrati s kapitalom, a dočeka ga sporost, nejasna procedura i lokalna zatvorenost, novac će se brzo preseliti negdje drugdje.
Zato je posebno važno što je Vlada na sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem krajem 2025. izrijekom povezala demografsku politiku s gospodarskim razvojem, zapošljavanjem i poduzetništvom te povratak iseljenika prepoznala kao važan razvojni potencijal Slavonije. Sama formulacija je politički važna, ali tek će lokalna provedba pokazati znači li to stvarni zaokret.
Slavonija može dobiti novu šansu, ali samo ako prestane živjeti od čekanja
Najopasnija iluzija je ona da će se Slavonija spasiti sama od sebe: malo europskih fondova, malo državnih mjera, malo nostalgije povratnika i problem će se riješiti. Neće. Demografija se ne popravlja kampanjom, nego dugotrajnim vraćanjem povjerenja.
Pravo pitanje zato više nije odlaze li mladi. Odlazit će i dalje, kao što odlaze ljudi iz brojnih europskih regija. Pravo pitanje je: imaju li se kamo vratiti? Ako se vrate u prostor u kojem još postoji posao, zajednica, stanovanje i osjećaj reda, Slavonija može dobiti drugu priliku. Ako ih dočeka isti umor od sustava od kojeg su i otišli, tada će i povratak postati samo kratka epizoda između dva iseljavanja.
U tome je stvarna težina današnje slavonske priče. Nije riječ samo o demografiji. Riječ je o tome može li istok Hrvatske ponovno postati mjesto u kojem mlad čovjek ne mora birati između dostojanstva i doma.
