Brodsko-posavska.info

Kad rampe postoje samo za kamere: priče iz Udruge Loco moto (VIDEO I FOTOGALERIJA)

Kad rampe postoje samo za kamere: priče iz Udruge Loco moto (VIDEO I FOTOGALERIJA)
FOTO: Slavonija.in/Loco moto

Posjet Slavonija.IN-a otkrio toplinu zajedništva, ali i niz apsurdnih prepreka s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju

Blagdanska gesta koja je donijela osmijehe

U blagdanskom ozračju oko svetog Nikole, glavni urednik portala Slavonija.IN posjetio je Udrugu Loco moto u Slavonskom Brodu. Udruga koja učlanjuje sve osobe s oštećenjima organa za kretanje. Zahvaljujući donatoricama, Aniti Bičanić iz Zagreba, Ružici, Dragi i Dadi iz Slavonskog Broda toga su dana uručeni slatki pokloni svima koji su se zatekli u prostorijama udruge, kao i velika košara svježeg voća.

U opuštenoj i toploj atmosferi zatekli smo Krešu, Jozu, dvije Marine, dvije Kristine, Patrika, Lanu, Leonu, Nevena, Mateja, Mirjanu i Peru. Dočekali su nas i domaćica Nevenka Orlović, voditeljica Nikolina Šarić, vozač Zvonko Kočuhi te predsjednica udruge Gordana Mišković.

No, iza osmijeha i zajedništva, vrlo brzo otvorene su i ozbiljnije teme.


Svakodnevica koja nije nimalo jednostavna

Razgovor s članovima udruge otkrio je ono što se rijetko vidi u javnosti – stvarni život osoba s invaliditetom daleko je od deklarativne „inkluzije“ kojom se institucije često vole pohvaliti.

Problemi su konkretni i svakodnevni:
nepristupačni objekti, nerazumijevanje okoline, netolerancija, pa čak i otvoreni bezobrazluk.

Posebno je zanimljivo da najveći problem često nisu objekti koji nisu prilagođeni – nego oni koji to „navodno jesu“.


Pristupačnost na papiru – prepreke u stvarnosti

Tema pristupačnosti otvorila je niz apsurdnih primjera iz Slavonskog Broda.

Jedan od njih je rampa u podvožnjaku u Osječkoj ulici. Budući da se kroz podvožnjak ne može kretati u kolicima, napravljen je pješački prolaz ispod zemlje – i rampa za osobe s invaliditetom. Na papiru, rješenje je idealno.

U stvarnosti – gotovo neupotrebljivo.

Da bi se rampa koristila, potreban je ključ. Problem?
Nitko iz Udruge Loco moto ga nema.

Rampa tako ne služi svojoj svrsi, nego postaje površina za grafite.

Ništa bolja situacija nije ni kod sportske dvorane na Vijušu. Prilaz za osobe s invaliditetom toliko je strm i spiralno izveden da više podsjeća na bob stazu nego na funkcionalnu infrastrukturu.

Lift u zgradi Gradske uprave donosi novi apsurd – tijekom vožnje potrebno je neprekidno držati gumb. Za osobe koje imaju ograničenu pokretljivost ruku, to je prepreka sama po sebi.

Ekipa portala Slavonija.IN obišla je sve te lokacije i uvjerila se – problem nije teorijski, nego vrlo stvaran.


Kad se projekti rade zbog fotografije

U razgovoru se posebno istaknula jedna rečenica koja najbolje opisuje stanje:

političari vole rezati vrpce.

Rampe, liftovi i prilazi često se predstavljaju kao uspješni projekti, uz prisustvo medija i osoba s invaliditetom. No, nakon što kamere odu, svakodnevna realnost pokazuje da su mnoga rješenja nedovoljno promišljena ili potpuno nefunkcionalna.

„Nije zlato sve što sja“, rekli bi naši sugovornici.

I u ovom slučaju – teško je ne složiti se.


Udruga kao prostor razumijevanja i podrške

Udruga Loco moto već desetljećima nije samo administrativna organizacija ili pružatelj usluga – ona je živa mreža podrške koja svakodnevno funkcionira na terenu, među ljudima i s ljudima.

Njihova osnovna misija je jasna: omogućiti osobama s invaliditetom dostojanstven, aktivan i što samostalniji život. No, ta misija ne ostaje na razini deklaracije – ona se provodi kroz konkretne programe i svakodnevni rad.

Udruga djeluje kao ugovorni pružatelj socijalnih usluga, što znači da njezin rad ima institucionalnu težinu, ali i veliku odgovornost. Kroz uslugu osobne asistencije korisnicima se omogućuje ono što većina uzima zdravo za gotovo – izlazak iz kuće, odlazak na posao, sudjelovanje u društvenim aktivnostima.

Programi pomoći u kući i poludnevnog boravka dodatno proširuju tu podršku. Za neke korisnike to znači osnovnu pomoć u svakodnevnim aktivnostima, a za druge – priliku za socijalizaciju, razgovor i osjećaj pripadnosti koji često nedostaje izvan ovakvih prostora.

Udruga provodi i niz projekata financiranih iz nacionalnih i europskih fondova. Posebno se ističu programi zapošljavanja, poput onih kroz koje se angažiraju teže zapošljive žene, ali i projekti usmjereni na osnaživanje osoba s invaliditetom kroz edukacije, radionice i javne aktivnosti.

No možda je njihova najvažnija uloga ona neformalna – biti mjesto gdje se ljudi osjećaju prihvaćeno.

U prostorijama udruge ne govori se samo o problemima. Ovdje se razmjenjuju iskustva, savjeti, ponekad i frustracije, ali i humor i svakodnevne sitnice koje život čine normalnim.

 

Udruga Loco moto istovremeno je servis, zajednica i glas svojih članova. Ona povezuje pojedince s institucijama, ali i ukazuje na propuste sustava – često glasnije nego što bi to činili pojedinci sami.

Upravo zato, za mnoge članove, ovo nije samo mjesto gdje dolaze po pomoć.
Ovo je mjesto gdje se vraćaju – jer znaju da nisu sami.

Poziv koji ne traži puno – a znači sve

Iz Udruge Loco moto na kraju su posebno istaknuli još jedan problem – kroničan nedostatak volontera.

Kako kažu, često nije riječ o velikim obvezama niti složenim zadacima. Ponekad je dovoljno tek malo vremena i dobre volje – doći, popričati, izvesti korisnike u šetnju brodskom šetnicom ili ih otpratiti na neki događaj.

Za nekoga sitnica.
Za njih – ogromna razlika.

Upravo zato upućuju otvoren poziv svim građanima da se uključe, volontiraju i postanu dio zajednice koja ne mijenja svijet velikim riječima, nego malim, konkretnim djelima.