Nakon ostavke Vinka Grgića iz pritvora, Sabina Vlaović preuzela grad – i odmah otvorila novčanik. Pitanje je: za koga i po kojem kriteriju?
Nasljeđe koje očito nije upozorenje
Nova Gradiška ponovno je u političkom vakuumu – i to ne prvi put. Nakon što je bivši gradonačelnik Vinko Grgić podnio ostavku iz pritvora, upravljanje gradom preuzima njegova zamjenica Sabina Vlaović.
Privremeni mandat, koji bi trebao trajati do prijevremenih izbora, mogao je biti prilika za stabilizaciju i distanciranje od praksi koje su grad dovele u fokus pravosudnih institucija.
No, prema dostupnim podacima – čini se da se ide istim, već dobro utabanim putem.
Novac ide – ali kamo točno?
Podaci s platforme Otvoreni grad otkrivaju niz financijskih transakcija koje izazivaju više pitanja nego odgovora.
Već 5. ožujka evidentirana je uplata od 40.000 eura gradskoj tvrtki Industrijski park. Tvrtki koja bi, barem prema svojoj funkciji, trebala generirati prihod za grad – a ne biti korisnik značajnih proračunskih injekcija.
Ako gradska tvrtka treba novac iz proračuna, logično je pitanje: gdje je poslovni model i zašto građani to financiraju?
Turistička zajednica i revizija u pozadini
Sljedeća stanica – Turistička zajednica. Na njenom čelu nalazi se Dinka Matijević, ujedno i predsjednica gradskog vijeća, koja javno ističe transparentnost i urednost poslovanja.
Prema dostupnim podacima, Turističkoj zajednici isplaćeno je 12.960 eura.
No, prema neslužbenim informacijama do kojih dolazi Slavonija.IN, financijska revizija već “češlja” dokumentaciju u uredu na Trgu kralja Tomislava.
Slučajnost? Ili samo loš tajming za priče o “čistim računima”?
Donacija župi – za oprost grijeha?
Među transakcijama nalazi se i uplata od 20.000 eura jednoj župi.
U kontekstu javnih financija, takva odluka otvara niz pitanja – od kriterija dodjele sredstava do prioriteta gradske uprave. Jer dok se drugima dijele sredstva bez jasnih objašnjenja, neki bi mogli pomisliti da se ovdje, uz proračunski novac, pokušava osigurati i – oprost grijeha.
Deset tisuća eura – za nepoznatog primatelja
Ipak, vrhunac “transparentnosti” dolazi sa stavkom od 10.000 eura – bez jasno naznačenog primatelja.
Da, dobro ste pročitali. Novac je isplaćen, ali nije jasno kome.
U vremenu kada se transparentnost koristi kao politički slogan, ovakvi podaci zvuče kao loša šala. Ili vrlo dobra ilustracija stvarnosti.
Bez uskrsnice, ali s isplatama
Posebno bode u oči činjenica da je Nova Gradiška jedan od samo tri grada u Hrvatskoj čiji umirovljenici ove godine neće dobiti uskrsnicu.
Drugim riječima, za građane u najosjetljivijoj skupini – nema sredstava. No za niz spornih i nedovoljno objašnjenih transakcija – novac se ipak pronalazi.
Transparentno? Samo na papiru
Grad kojim se trenutačno upravlja u prijelaznom razdoblju trebao bi biti pod povećalom – ne samo zbog političkog konteksta, već i zbog odgovornosti prema javnom novcu.
No, umjesto jasnih kriterija i otvorene komunikacije, građani dobivaju polovične informacije, neslužbene potvrde i – iznose bez objašnjenja.
Ako je ovo nova faza upravljanja Novom Gradiškom, onda se staro poglavlje očito još nije zatvorilo.