Tradicionalna povorka obogatila 59. Šokačko sijelo.
Županja je u nedjelju svijetu poslala dojmljivu razglednicu žive baštine – 111 pokladnih jahača i jahačica u svečanom šokačkom narodnom ruhu, s neizostavnim špenzlama, ispunilo je gradske ulice pjesmom, topotom kopita i ponosom graničarskog identiteta. Iz kolijevke pokladnog jahanja, ili kako to ovdašnji Šokci radije kažu jašenja, još jednom je snažno odjeknula poruka o očuvanju tradicije i bogatstvu slavonskih običaja.
Kako piše Glas Slavonije, veličanstvena povorka jahača pristiglih iz cijele Slavonije i Bjelovara označila je početak 59. Šokačkog sijela, koje će sve do 17. veljače gradu na Savi donositi posebnu atmosferu zajedništva, ponosa i ljubavi prema Slavoniji, rodnoj šokačkoj grudi i Županji. Ovaj događaj već gotovo šest desetljeća slavi život, rad i veselje ljudi graničarskog kraja, koji s velikom predanošću čuvaju nasljeđe svojih predaka.
Povorka je, prema običaju, krenula iz Zlatodola, ispred kuće obitelji Prepunić, a točno u podne u središtu grada dočekali su je gradonačelnik Damir Juzbašić i članovi Izvršnog odbora Šokačkog sijela. Uz domaćinsku dobrodošlicu i tradicionalne slavonske delicije, koje su pripremili članovi Udruge stanara šokačkih stanova „Đeram“ u suradnji s Gradom i Turističkom zajednicom, središtem grada zavladalo je veselje. Uz tamburaše TS-a Slavonski suton zaigralo se veliko šokačko kolo u kojem su se, bez razlike, uhvatili i staro i mlado.
Brojni posjetitelji uživali su u raskoši narodnih nošnji županjskih KUD-ova te u ljepoti običaja koji oživljavaju povijest Vojne krajine. Pokladno jahanje podsjeća na vrijeme kada su graničarski časnici i vojnici u doba poklada obilazili sela, a taj su običaj s vremenom prigrlili i mladići u potrazi za djevojkama za ženidbu. Velik broj mladih jahača i ove je godine najbolji dokaz da ovaj stari graničarski običaj ima sigurnu budućnost.
U središtu grada publiku je oduševio i uvijek atraktivan prikaz spašavanja županjske djevojke od Turaka u izvedbi Serežana, nakon čega je povorka nastavila obilazak domaćina u Ulici Vojne krajine, Šećerani i omiljenom Stožeru. Dočekati i ugostiti jahače i goste, uz pjesmu i veselje, i danas ostaje velika čast i ponos županjskih domaćina.
Pokladno jahanje u Županji još je jednom potvrdilo da se tradicija ovdje ne čuva samo u pričama i sjećanjima – ona se živi, prenosi i slavi, snažno povezujući prošlost, sadašnjost i budućnost graničarskog kraja.