U znak odmazde za hrvatsku vojno-redarstvenu operaciju Bljesak, kojom je 1. svibnja 1995. u manje od 32 sata oslobođena zapadna Slavonija, pobunjeni Srbi po zapovijedi Milana Martića raketirali su Zagreb. Napadi su izvedeni 2. i 3. svibnja 1995. godine, nešto poslije 10 sati ujutro, u vrijeme kada su gradske ulice bile pune građana, a djeca u školama.

Na hrvatski glavni grad ispaljene su rakete iz sustava Orkan, prilagođene za kasetne bombe poznate kao „zvončići“, čije je djelovanje neselektivno i posebno opasno za civile.

Prvog dana pogođeni su središte Zagreba, područje oko Doma sportova, Klaićeva ulica, Trg bana Jelačića te zgrada Hrvatske radiotelevizije. Drugog dana rakete su pale u blizini Glavnog kolodvora, Importanne centra, Botaničkog vrta i Autobusnog kolodvora.

U dvodnevnom napadu poginulo je sedam civila, među njima i dvoje djece, dok je više od 200 ljudi ranjeno. Brojni građani zadobili su teške tjelesne ozljede, a posljedice psihološke traume ostale su trajne. Posebno potresne bile su scene u Klaićevoj bolnici, koja je oštećena dok su se ondje liječila djeca.

Vatrogasci, liječnici, policajci i brojni građani tada su pokazali iznimnu hrabrost, pomažući ranjenima, evakuirajući djecu i spašavajući unesrećene usred kaosa.

Raketiranje Zagreba kasnije je proglašeno ratnim zločinom jer nije bilo vojnih ciljeva, a napad je bio usmjeren isključivo na civile s ciljem širenja straha.

Milan Martić zbog tog je zločina osuđen pred Haškim sudom na 35 godina zatvora. Sud je utvrdio da je osobno naredio napad znajući da će mete biti civilni objekti i stanovništvo.

U Zagrebu se svake godine 2. svibnja održava komemoracija za žrtve raketiranja, a kod Doma sportova postavljena je spomen-ploča u znak sjećanja na stradale civile.