Gledajući i prateći situaciju koja se trenutno odvija na svjetskoj političkoj i društvenoj sceni, ne mogu se oteti dojmu da su blaženi oni koji nemaju društvene mreže i nemaju nikakve veze s medijima. Jer ono što se trenutno događa na Zapadu, Istoku i drugim dijelovima svijeta nešto je što se dugo nije događalo. Vjerojatno jest, ali došli smo do toga da megalomanijaci poput Putina, koji je agresor i diktator, još uvijek neprestano "udara" po Ukrajini, a sada je odlučio provocirati i susjedne zemlje koje su u sklopu NATO saveza. Pregovora o miru koje je predsjednik SAD-a Donald Trump zagovarao nema nigdje na vidiku, a Europa stoji sa strane i postaje još veći rob Amerikanaca koji šalju oružje Ukrajini, dok Europa skrušeno plaća. Mira u blizini nema, a kraj ovog rata nije ni blizu.

Isti taj Putin "skuplja" frendove na drugoj strani kugle zemaljske i šarmira Kinu, Indiju, Sjevernu Koreju i ostale "saveznike", pravi novi svjetski poredak, pričaju o tome kako bi živjeli 150 godina i izruguju se Europi i SAD-u. Naravno, taj "summit" nije mogao proći bez "europskih sila", uključujući "wannabe" diktatora Velike Mađarske Orbana, Slovačke Fice i "najnapaćenijeg predsednika na svetu" Aleksandra Vučića, koji su sretni što sudjeluju. S druge strane, ne znaju razlikovati lijevu od desne, u smislu žele li biti dio EU-a ili biti poput "velikih vođa".

Malo dalje od Istoka, ovog puta na Bliskom istoku, događa se pokolj koji dugo nismo vidjeli. Naime, nakon što je Hamas 7. listopada 2023. godine pobio preko 1000 Izraelaca, Izrael ne prestaje sa svojim napadima na Pojas Gaze. Traže taoce već dvije godine, bombardiraju bolnice, vrtiće, škole i ostale civilne zgrade kako bi "pobili" teroriste. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu dobiva podršku od SAD-a i planira s predsjednikom Trumpom i njegovim "frendovima" milijarderima izgraditi kompleks luksuznih hotela i resorta, no ne mogu ništa dok ne "očiste" pojas Gaze od terorista.

Civili svakodnevno umiru, taoci su tko zna gdje, ali to ne zaustavlja službeno proglašenog ratnog zločinca od Haškog suda u pohodu "za uvođenje reda na Bliskom istoku". Čovjek je uspio sve napasti u susjedstvu, a toliko je prvo njegova, pa i izraelska, agresija otišla daleko da i sami Židovi prosvjeduju u Izraelu i diljem svijeta i traže prekid vatre, prestanak genocida i vraćanje talaca, koji su, nažalost, pali u pozadinu ovog sukoba. Sve više europskih država priznaje državu Palestinu, no hoće li to dovesti i do prekida vatre?

Na Zapadu ne znaju što bi. Najprije Europa, koja ne zna bi li stala uz svoje povijesne saveznike SAD, čiji predsjednik Trump svojim riječima i postupcima ih sve više vrijeđa i ponižava, ili bi se odmaknula i napokon postala samostalna naoružavanjem NATO sila i donošenjem svojih samostalnih odluka. Teške odluke čekaju ih sljedećih mjeseci, što zbog sigurnosnih razloga, što zbog političke klime koja je sve samo ne stabilna.

I na kraju, cijela hajka oko Charlieja Kirka, čovjeka za kojeg nitko izvan SAD-a (osim pokojeg ljubitelja američke politike) nije znao dok ga mentalno poremećena osoba nije ubila usred bijelog dana pred stotinama studenata u Uti.

Nisam znala tko je on, a nakon što sam saznala, nije me previše ni zainteresirao. No, nevjerojatno je kako je čovjek tragično preminuo i postao "oruđe" pojedincima, ali i cijeloj političkoj sili za podizanje još veće histerije, ali i cenzure, što se trenutno događa u SAD-u. Naravno, kao što i sve danas mora biti iskorišteno, američka administracija i MAGA uspjeli su i od ovog čovjeka, koji je tragično ubijen, napraviti maskotu.

A to je dokazala komemoracija u Arizoni, koju je posjetio i predsjednik Trump sa svojim pristašama. Izjavio je da, za razliku od Kirka, on mrzi svoje neprijatelje, bacao fore dok se začarana i šarmirana rulja smijala njegovim doskočicama. Izjavio je i da mrzi Bidena, da mu je drago što ima rak i da nema nikakvog suosjećanja za njega. Pa je malo zapjevao, pa je malo zaplesao, a usto je konzervativna neprofitna organizacija Turning Point USA prodavala majice i ostali "merch" ispred dvorane. I ovu je tragediju iskoristio kako bi sebe stavio u prvi plan. I uspio je.

Ono što ću reći sljedeće sada nije iz mržnje, ni ljubomore, a bome ni neke agende, ali performans Erike Kirk, udovice Charlieja Kirka, može se mjeriti s glumom iz meksičkih sapunica. Uloga koje bi se posramila Veronica Castro iz Rose Salvaje. Erika Kirk činila se toliko neiskrena, toliko umjetna, a cijeli govor toliko patetičan da ga je bilo vrlo teško gledati. Oprostila je ubojici kroz krokodilske suze, ali ne i svojim neprijateljima u liberalima. Performans vrijedan Zlatne maline, ali koji je i potvrdio što se događa u Americi; cenzura, cirkus i doslovno pranje mozga. Ne sumnjam u njezinu tugu, ali to neku večer na komemoraciji je bio performans i ona zna vrlo dobro zašto. Pogledajte njezin govor OVDJE.

Performans, patetika, predstava i pozivanje na cenzuru umjesto odavanja počasti čovjeku kojeg su sami stavili na pijedestal, pretvorili u maskotu za svoj "pokret", a ironično je da on nije bio takav, barem prema onome što sam malo vidjela od njegovih nastupa. Sve u svemu, teški cirkus od strane Trumpa i njegovih pristaša MAGA i sramota velikih razmjera.

Na što se svode sve ove situacije? ABBA ima vrlo poznatu pjesmu koju su izdali davne 1976. godine:

Money, money, money
Must be funny
In the rich man's world

... i dok se pojedinci "kolju" na društvenim mrežama epitetima poput "krezavi glupi desničari" i "leftardski libtardi", milijarderi polako, ali sigurno stvaraju monopol u cijelom svijetu. Preuzimaju medije, tvrtke, korporacije i od njih rade propagandne mašinerije. I koliko god se činilo to daleko od Hrvatske; pa baš i nije. Američki, pa i svjetski medijski strah i mašinerija dolazi i kod nas, što je zastrašujuće, a lažne vijesti i izvrtanje činjenica postali su k’o Hvaljen Isus. Imamo mi svojih problema, ali uskoro će i ovaj cirkus postati dio naše stvarnosti.

Toliko da i oni blaženi što ne prate vijesti osjetit će ga na svojoj koži.