Politička klima u posljednjih nekoliko godina postala je poprilično nepodnošljiva – prepucavanje, upiranje prstom, optuživanje, manipuliranje građanima i tako dalje. Kao što i sama riječ ideologija kaže, ona je “nauk o idejama”, dakle misao, nešto neopipljivo. U današnje doba ta je definicija postala “oruđe” za guranje osobnih agendi pojedinaca.

Političari i politički komentatori to vrlo dobro iskorištavaju u svoju korist. Iako želim biti barem donekle apolitična, to je danas gotovo neizvedivo u ovoj društvenoj klimi.

Ako bih trebala identificirati svoj politički identitet, po našim mjerilima bila bih lijevi centar. No postoji nešto što mi kod nekih ljevičara "nesjeda"; inzistiranje da svaka osoba koja svjesno krši zakon ima ista prava kao i ona koja ih ne krši.

Jutros čitam vijest u nacionalnim medijima o njemačkom kancelaru Friedrichu Merzu, koji je izazvao kritike lijeve oporbe nakon što se založio za protjerivanje ilegalnih migranata. Posebno je istaknuo da bi se “svatko tko ima kćeri” složio s njim.

Naravno, zastupnica Zelenih Ricarda Lang optužila ga je da koristi žene “kao izgovor za nazadnu politiku”, dok je vođa Zelenih u Brandenburgu Clemens Rostock upozorio da Merz “potiče rasne predrasude”. Članica Merzove koalicije, socijaldemokratkinja Natalie Pawlik, poručila je da se “migracije ne smiju stigmatizirati populizmom koji dijeli društvo”.

Merz je u Brandenburgu ponovio da mu je prioritet “sigurnost u javnom prostoru” te najavio protjerivanja velikih razmjera.

I što je Merz loše rekao? Zašto je kontroverzno protjerati ljude koji su ilegalno došli u državu, ne trude se prilagoditi novoj sredini, a neki još imaju obraza praviti nerede i napadati ljude po ulici?

Da se razumijemo, Merz je možda pretjerao spominjanjem “ugroženih kćeri na ulicama”, jer svaka država ima svoj šljam, ali je u pravu kada govori o osobama koje ne poštuju zakon i ruše sigurnost određene države.

Ljudi odlaze trbuhom za kruhom iz ratom pogođenih zemalja, no jesu li svi ti ilegalni migranti uistinu pogođeni ratom do te mjere da moraju bježati u Europu?

Jesu li svi doktori i trudne žene s malom djecom? Nisu. Postoje li rasne konotacije u ovoj cijeloj priči? Postoje, jer val migranata koji je posljednjih dvadeset godina stigao u Europu uglavnom dolazi iz Sjeverne Afrike, Bliskog istoka i drugih islamskih zemalja.

Rasne konotacije ne bi ni postojale da nije bilo incidenata, da se dolazilo legalno i da države poput Njemačke ne izdržavaju milijune migranata novcem svojih poreznih obveznika, a mnogi od njih uglavnom ništa ne rade. Naravno, uvijek postoje i “domaći” koji iskorištavaju te iste očajne ljude, što također ne smije proći nekažnjeno.

No cijela priča o tome da je Merzov potez kontroverzan iz perspektive ljevice postaje izlizana.

Merz nije rekao da će uvesti ICE kao Donald Trump, koji je militarizirao svoje pristaše i nasilnike do te mjere da ti ljudi više ne hvataju ilegalne migrante, nego “obojane” ljude s legalnim vizama i američkim državljanstvima, osobe koji su zapravo Amerikanci. Iskaljuju se na nevinim ljudima jer “rasno profiliraju” svakoga na ulici, jer su, tko bi rekao, rasisti. Možda bi Trump mogao naučiti povijest svoje zemlje. Uglavnom, to Merz neće učiniti, niti bi itko trebao pozivati na takvu silu.

Njemačka očito više ne može, iako joj i dalje nedostaje radne snage, izdržavati socijalne slučajeve koji svake godine dolaze u desecima tisuća im nikako ne odgovora. Kancelar i njegova vlada svim silama žele zakrpati rupe u proračunu koje godišnje gutaju milijune eura.

Nitko ne poziva da se ilegalne migrante linčuje na ulici, već da pokušaju svoju vizu i pozivnicu na Zapad zaslužiti. A taj stav je, prema nekima, rekao bi čovjek, ekstremnim ljevičarima, navodno fašistički. Pa eto, ja koja ne volim ekstreme i ne slažem se s ekstremnim svjetonazorima, možda sam za neke fašist, ali prije bih rekla da razmišljam logično.

Merz je promijenio retoriku taman u vrijeme kada se ekstremno desna stranka AfD počela penjati u postotcima popularnosti među Nijemcima. Možda je licemjer, ali ako će strah od dolaska AfD-a na vlast u Njemačkoj pokrenuti europsku politiku u boljem smjeru, možda je to upravo ono pozitivno što smo čekali.

Na kraju krajeva, Europa ne smije postati socijalna ustanova cijelom svijetu; prvo mora riješiti svoje probleme, pa onda neka riješava tuđe.