U Hrvatskoj se već godinama raspravlja o vršnjačkom nasilju, no dojam je da je ove godine problem dosegnuo novu razinu – i da ga više nije moguće ignorirati. Čini se da više nije presudno tko je koje nacionalnosti ili vjere, nego iz kojeg grada dolaziš. Podjele među mladima sve su izraženije, a sukobi brutalniji.

Tako je u srijedu odjeknula vijest da je 18-godišnjak iz Splita, na jednodnevnom izletu u Zagrebu sa svojom srednjom školom, verbalno napao novinarsku ekipu N1 televizije, vrijeđajući je i prijeteći, nakon čega je ozlijedio snimatelja. Nakon toga je uhićen i odveden u policijsku postaju, gdje je divljao i vrijeđao policajce.

Samo nekoliko sati kasnije maloljetnici povezani s navijačkom skupinom Bad Blue Boys odlučili su “rješavati situaciju” na svoju ruku. Na Trgu bana Jelačića napali su splitske srednjoškolce, a sukob je navodno počeo u obližnjem McDonald'su nakon što je jedan od mladića iz Splita provocirao zagrebačke navijače.

Nekoliko zagrebačkih mladića uhićeno je i poslano u Remetinec dok sud "ne sredi" sve detalje oko kazne napadača. Otkrilo se i da su se mladići izjasnili da nisu krivi te da vole Dalmaciju i ondje ljetuju svake godine. Suca njihovog slučaja to nije posebno dirnulo i sada je u procesu donošenja odluke o kućnom pritvoru i nadzoru.

Ovo nisu izolirani incidenti. Nedavno je u Dubravi maloljetnik fizički napao skupinu srednjoškolaca, a ubrzo je pušten na slobodu. Prošle godine mediji su izvještavali o maloljetničkim napadima u Osijeku, gdje su pojedinci presretali ljude i napadali ih bez ikakvog povoda. Sličnih primjera je mnogo, previše da bi se sve pobrojalo.

Ulica odgaja djecu, do te mjere da isti ti maloljetnici ne razumiju u što se upuštaju, ali dobivaju hrabrost za nastavak svojih hirova i bezobrazluka.

Kad ulica odgaja djecu, ovo se događa. Trebamo li kriviti pravosuđe? Naravno, jer se presporo i prelako oprašta krivcima i maloljetnim nasilnicima. Želi se dati druga prilika? U redu, neka prvo dokažu da se pokušavaju promijeniti, neka prođu kroz sustav rehabilitacije, neka im se izrekne kazna zbog koje im ovakve stvari i ugrožavanje tuđih života više neće padati na pamet.

Sjetimo se Luke Ritza, dečka koji je ni kriv ni dužan preminuo samo zbog nečijeg bijesa i ljutnje. Sjetimo se koliko je djece stradalo od druge problematične djece jer o njima nitko ne vodi računa. No ne treba kriviti samo pravosuđe, treba kriviti i kućni odgoj, koji je kod ovakvih slučajeva propao onog trenutka kada su ti isti roditelji odlučili zadojiti svoju djecu mržnjom ili ih jednostavno zanemariti.

Vršnjačko nasilje u Hrvatskoj više nije izdvojen problem, već društveni alarm koji se oglašava iz dana u dan. Ako i dalje budemo tolerirali agresiju, relativizirali prijestupe i prebacivali krivnju jedni na druge, stvarat ćemo generacije mladih koji ne razumiju posljedice vlastitih djela. Potrebno je zajedničko djelovanje, od obitelji do sustava, kako bi se prekinuo krug zanemarivanja, neodgovornosti i novačenja novih generacija u kulturu nasilja.