KOJI VRAG je poanta ovog kupusa od reportaže?
Doista, što je autor htio dokazati – da je Josip Dabro Srbin? Kripto-Srbin? Lažni Hrvat koji se zbog porijekla mora dodatno dokazivati? Ili tek zgodan materijal za moralno-političku vivisekciju?
Ako je cilj bio raskrinkati, ispalo je – suprotno.
ČEPRKANJE PO OBITELJI KAO NOVINARSKA DISCIPLINA
Zašto je bilo važno kopati po Dabri kao dječaku, po godinama doseljenja, po obiteljskim grobovima i nadgrobnim pločama?
Kome je to važno? Čitatelju? Javnom interesu? Ili predrasudama?
Djed mu je bio Srbin. Možda i majka. Pa što onda?
Problem nije u toj činjenici – problem je u licemjerju. Tekst se grči da to ne kaže jasno, ali cijelo vrijeme to sugerira. Kao da se autor boji vlastite teze.
SRBOŽDER KOJI TO, ISPADA, NIJE
Sve što je reportaža na kraju uspjela pokazati jest da je slika Dabre kao mrzitelja, antisrbina i ideološkog karikaturalca – fikcija.
Fikcija ljudi s dubokim predrasudama i plitkim razumijevanjem identiteta.
Citirani pasusi sami sebi skaču u usta:
čovjek koji navodno mrzi – redovito dolazi na grob djeda, slavi praznike s obitelji, ne propušta sahrane. “Ipak smo familija.”
Teško je tu vidjeti monstruma. Lakše je vidjeti – čovjeka.
DVA GROBA, JEDAN ČOVJEK
Jedan grob na ćirilici.
Četrdeset minuta dalje – pjesma o ustaškom grobu.
I što sad?
To je, valjda, Balkan u malom. Prostor proturječnosti, ironije, šale, prkosa i identitetske konfuzije. Prostor u kojem ljudi nisu karikature nego kontradikcije.
Politički identitet se može graditi na isključivosti.
Osobni – rijetko.
PJESMA, ŠALA I LICEMJERNA SABLAŽNJENOST
“Pjeva i tamo”, kaže rođak. “Sve je to zezancija.”
I tu dolazimo do ključnog pitanja:
vrijeđa li to ikoga ili vrijeđa samo one koji žele biti uvrijeđeni?
Kako sam sugovornik kaže – danas kažeš “zdravo”, sutra nemoj, i već je problem. Sitnice pale fitilj u društvima koja još nose povijesne ožiljke.
EFEKT SUPROTAN NAMJERI
Ako je intencija teksta bila politička diskreditacija – promašaj.
Ako je cilj bio moralno razotkrivanje – autogol.
U svakom slučaju, nakon ovog teksta, Dabro mi je – paradoksalno – mnogo simpatičniji nego što je bio jučer.
Ne zato što pjeva ovo ili ono.
Nego zato što se pokazalo da iza etiketa ipak stoji nešto što se u novinarstvu sve rjeđe viđa: stvaran, nesavršen, kontradiktoran čovjek.
A to je, izgleda, danas najveći skandal.
