Četiri godine rata i jedna temeljna činjenica

Pune četiri godine prošle su od početka takozvane trodnevne “specijalne vojne operacije” Vladimira Putin. Jedni danas tvrde da je Rusija već pobijedila, drugi nikada nisu ni vjerovali da Ukrajina može vojno poraziti Rusiju. No između te dvije krajnosti postoji jednostavna činjenica: Ukrajina je ostala na nogama, a ciljevi s kojima je Putin krenuo u rat danas su mu potpuno nedostižni.

Da ih je ostvario, Ukrajina bi bila svedena na status druge Bjelorusije – “Malorusije”, kako to nazivaju velikoruski ideolozi. Još jednog jalovog, poslušnog klona Moskve. Umjesto toga, Ukrajina krvari, ali upravo te otvorene rane dokaz su da nije postala zombi-država.

Jedan čovjek koji može ukrasti pobjedu

Postoji samo jedna osoba koja tu ukrajinsku pobjedu može pretvoriti u poraz i predati je Putinu. To je Donald Trump. Čovjek koji je izdao Ukrajinu, Europu i samu Ameriku te se otvoreno narugao vrijednostima zapadne civilizacije.

Tijekom njegova prvog mandata Emmanuel Macron govorio je o “moždanoj smrti” NATO-a. Putin ga je tada, paradoksalno, oživio injekcijom adrenalina. No Trump 2.0 ponovno donosi glogov kolac. Savez će preživjeti, Amerika i Europa će izdržati, ali izgubljeno povjerenje gradit će se desetljećima.

Trump je podijelio Ameriku, a zajedno s Putinom sustavno dijeli i Europu. Suprotno prisegama Joea Bidena, već godinu dana ne šalje vojnu pomoć Ukrajini – osim one koju Europska unija plati. A EU izbora nema: ili plaćati obranu, ili ostati stiješnjena između dva hegemona.

Hrvatska – mala zemlja, duboka podjela

Oko Ukrajine shizofreno je podijeljena i Hrvatska. Za to je odgovoran jedan čovjek: Zoran Milanović. Jedan od najglasnijih megafona putinovskog agitpropa u Europi.

Čovjek koji je, nekoliko dana prije početka invazije, u programu uživo tvrdio da su upozorenja o ruskom napadu “nevjerojatne gluposti”. Čovjek koji se hvalio da ne gleda televiziju i ne čita novine jer “ima savjetnike”. I isti onaj koji je širenje NATO-a nazvao “apsolutnim napadom na Rusiju” te otvoreno obećao da će mu se osobno suprotstaviti.

Nije uspio vetom zaustaviti širenje NATO-a – jer su bili dovoljno mudri da ga ništa ne pitaju – ali jest uspio blokirati svaku suradnju Hrvatske i ukrajinske vojske. Dolaskom Trumpa može tvrditi da je bio u pravu, jer nova američka politika provodi upravo ono što je Milanović javno zagovarao: zaustavljanje isporuka oružja i prisilu Ukrajine da se, radi “mira”, odrekne vlastitog teritorija.

Proputinovska osovina u Europi

Mađarskoj su se pridružile Slovačka i sve nesigurnija Češka. Proruski faktori i dalje djeluju u Rumunjskoj i Bugarskoj, pa i u Njemačkoj. Očito ni u Hrvatskoj ne nedostaje onih koji se protive vojnoj pomoći Ukrajini. O Srbiji i Crnoj Gori gotovo da nema potrebe ni govoriti.

Moskva je, u većini tih zemalja, aktivno umiješana u izborne procese.

Brojke koje razbijaju propagandu

Sve ono što govore Putin i njegovi europski apologeti – jednostavno nije istina. U dvije godine Rusija je osvojila oko 5000 četvornih kilometara ukrajinskog teritorija. Otprilike koliko iznosi površina Ličko-senjske županije.

To nije tempo pobjednika. Možda još nije ni ritam konačnog poraza, ali je jasan pokazatelj ne moći, nego nemoći. I jasan dokaz da Europska unija može preokrenuti tijek rata – u bilo kojem trenutku. Jedini preduvjet je da to doista i poželi.