Gospin kip na Podbrdu premazan je crnom bojom, na postolju su ostavljene uvredljive poruke, oštećen je još jedan manji kip, a zapaljen je i vanjski oltar crkve svetog Jakova. Policija je zbog sumnje u počinjenje ovih djela uhitila 31-godišnjeg državljanina Poljske, rođenog u Varšavi. Slučaj je preuzelo Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine. HRT, Vatican News

U pojedinim izvješćima napad se pokušavao objasniti njegovim navodnim vjerskim fanatizmom i protivljenjem međugorskim ukazanjima. No takvo je objašnjenje samo po sebi proturječno. Teško je govoriti o katoličkom činu ondje gdje netko podiže ruku na Gospin lik, pali oltar i oskvrnjuje mjesto molitve.

Možda je ipak bilo i malo olakšanja kada se doznalo da osumnjičeni nije dio organizirane skupine. Smanjen je barem strah od šire spirale vjerski ili nacionalno motiviranog nasilja i mogućih neprimjerenih reakcija.

Od hodočašća duljeg od tisuću kilometara do oskvrnuća

Priča postaje još teža kada se dozna da je osumnjičeni prije devet godina pješice prešao oko 1.300 kilometara od Varšave do Međugorja, uvjeren da mu je Gospa promijenila život. O svom je hodočašću napisao knjigu, po poljskim župama i školama svjedočio o obraćenju te nastupio u igrano-dokumentarnom filmu „Pozvan 2“. InfoVaticana

Što se u međuvremenu dogodilo tom čovjeku? Kakve je lomove proživio i s kakvim se unutarnjim demonima suočavao?

Odgovore, barem djelomično, ponudio je poljski filmski redatelj i producent Jan Sobierajski, koji ga je osobno upoznao tijekom snimanja filma „Pozvan 2“. Njegova objava ne može biti potvrda zdravstvenog stanja niti opravdanje vandalizma, ali donosi osobno svjedočanstvo o čovjeku koji se, prema njegovim riječima, već dugo nalazio u ozbiljnoj životnoj krizi.

„Vrlo je lako donijeti presudu“

Sobierajski je na Facebook stranici filma objavio:

„Svijet je obišla vijest o činu profanacije i vandalizma u Međugorju. Počinitelj je Bartłomiej K. – evangelizator kojeg mnogi povezuju s njegovim svjedočanstvom obraćenja.

Zašto o tome pišem? Zato što je u takvim trenucima vrlo lako donijeti presudu. Dovoljno je pogledati internet – pun je oštrih komentara, osuda i objavljivanja lica te podataka čovjeka koji se našao u dramatičnom trenutku svog života.

Bartka sam upoznao osobno. Proveli smo zajedno nekoliko dana na snimanju filma ‘Pozvan 2’. Bio je u potpuno drugom razdoblju svog života, kako privatno tako i duhovno. Mnogi se danas pitaju: ‘Kako je moguće da je učinio takvo što?’ Ne znam sve odgovore.“

Raspad braka, gubitak posla i odbijanje pomoći

Redatelj tvrdi da se osumnjičeni već dulje vrijeme suočavao s ozbiljnim psihičkim teškoćama.

„Znam da se već duže vrijeme borio s vrlo ozbiljnim problemima psihičke naravi, koji su možda zahtijevali i psihijatrijsko liječenje. Odrastao je u disfunkcionalnom domu, a posljedice tih iskustava nosio je u sebi godinama.

Nedavno je doživio raspad braka, zatim gubitak posla i nove životne krize koje su samo produbljivale njegovu patnju. Otišao je u inozemstvo. Razgovarao sam s njim telefonom mnogo puta. Nažalost, nije htio prihvatiti pomoć.“

Riječ je o navodima čovjeka koji ga je poznavao, a ne o službenoj medicinskoj dijagnozi ili nalazu nadležnih institucija. Zbog toga ih treba prenositi s oprezom. Ipak, otvaraju pitanje koje se često postavlja tek nakon tragedije: je li netko ranije mogao prepoznati koliko je pomoć bila potrebna?

Osuda čina ne mora značiti odbacivanje čovjeka

Sobierajski jasno naglašava da osobna drama ne može opravdati ono što se dogodilo.

„To, naravno, ne opravdava ono što se dogodilo. Profanacija ostaje nešto vrlo bolno. Ali prije nego što osudimo čovjeka, vrijedi se prisjetiti da se iza njegovih postupaka može skrivati drama koja se ne vidi na prvi pogled.

Zato vas danas molim prije svega za duhovnu podršku. Ne za opravdavanje zla, nego za milosrđe prema čovjeku koji, vjerujem, itekako treba Božju milost, pomoć i ljude koji neće prestati vjerovati da se još može podići.“

Redatelj podsjeća da se njegova ranija životna priča može upoznati u filmu „Pozvan 2“, besplatno dostupnom na YouTubeu.

„Vjerujem da Bog može pisati ravno i po najkrivljim crtama te da ova priča ne mora biti posljednje poglavlje njegova života. Možemo mu pomoći da je promijeni. Učinimo to zajedno“, zaključio je Sobierajski.

Kip je očišćen, ali pitanja ostaju

Kip Gospe na Podbrdu ponovno je čist. Materijalna šteta može se popraviti, crna boja ukloniti, a spaljeni prostor obnoviti. Mnogo je teže izliječiti ono što se slomilo u čovjeku.

Počinitelj mora odgovarati za ono za što mu se dokaže da je učinio. No možda će netko, uz osudu čina, smoći snage pomoliti se i za njegovu dušu, ozdravljenje i povratak na ispravan put kojim je, čini se, nekada iskreno koračao.

Jer milosrđe nije opravdavanje zla. Ono je odbijanje da čovjeka zauvijek poistovjetimo s njegovim najgorim postupkom.