„Dali smo sve od sebe kako bismo pokazali da u Europskoj uniji pravosuđe služi građanima, da je opipljivo i da zakon mora biti jednak za sve“, poručila je ovih dana glavna europska tužiteljica Laura Kövesi.

Brojke iz godišnjeg izvješća Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) za 2025. govore da to nije tek diplomatska fraza. Stopa osuđujućih presuda od 95 posto u postupcima vođenima posljednje dvije godine – to nije statistika, to je politička poruka.

I to poruka koju u Hrvatskoj itekako čujemo.

67 MILIJARDI EURA RAZLOGA

Na kraju prošle godine EPPO je vodio aktivne istrage s procijenjenom štetom od 67 milijardi eura za proračun EU-a i nacionalne proračune. Gotovo trostruko više nego godinu prije.

Najveći dio odnosi se na prekogranične prijevare s PDV-om i carinama. No 19 milijardi eura otpada na zlouporabe fondova i subvencija – upravo onaj segment u kojem Hrvatska godinama hoda po tankoj liniji između razvoja i političkog klijentelizma.

Samo lani podignuto je 275 optužnica, 34 posto više nego prethodne godine. Sudovi su odobrili zamrzavanje imovine vrijedne 1,13 milijardi eura.

To više nije eksperiment europske pravne integracije. To je institucija koja funkcionira.

HRVATSKI SLUČAJ: POLITIKA VS. EUROPSKI TUŽITELJI

U Hrvatskoj EPPO ima posebnu težinu. I posebne protivnike.

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić otvoreno je dovodio u pitanje potrebu postojanja EPPO-a, uz tezu da smo „dovoljno sposobni sami“. U praksi je to izgledalo kao borba za nadležnost, posebno u slučaju bivšeg ministra zdravstva Vili Beroš, gdje je Turudić odlučio da istragu preuzme USKOK.

Slučaj je prerastao nacionalne okvire. Ustavni sud Republike Hrvatske obratio se i Sud Europske unije u Luxembourgu, nakon što su zastupnici zatražili ocjenu ustavnosti dijela Zakona o provedbi Uredbe o EPPO-u.

Drugim riječima: pitanje nije samo tko vodi istragu, nego tko u Hrvatskoj ima zadnju riječ kad su u pitanju europski novci.

BROJKE KOJE SE NE MOGU IGNORIRATI

U 2025. EPPO u Hrvatskoj vodi 99 aktivnih slučajeva s procijenjenom štetom od 602 milijuna eura. Devet je slučajeva u fazi suđenja. Za 25 je donesena prvostupanjska presuda. Za 26 konačna – i svih 26 su osuđujuće.

To je stopa uspjeha koja ruši argument da „mi to možemo sami“.

Najviše predmeta odnosi se na regionalni i urbani razvoj te poljoprivredu. Zanimljivo, zasad nema zabilježenih slučajeva u ribarstvu, međunarodnoj suradnji, obrazovanju, klimi ili energetici. No iskustvo nas uči da „zasad“ u hrvatskom kontekstu nikada nije konačno.

SLAVONIJA, GRGIĆ I EPPO

Za čitatelje Slavonija.IN ovo nije apstraktna tema.

Kada smo prvi otvorili pitanje nepravilnosti u slučaju tadašnjeg gradonačelnika Nove Gradiške Vinko Grgić, mnogi su tvrdili da je riječ o političkom prepucavanju. EPPO je reagirao. Istraga je pokrenuta. Sustav je pokazao da može funkcionirati – čak i kad se radi o lokalnim moćnicima.

To je možda i najvažnija poruka: europski mehanizam reagira ondje gdje nacionalni sustavi predugo oklijevaju ili kalkuliraju.

NASLJEĐE LAURE KÖVESI

Mandat Laure Kövesi uskoro završava. Njezino nasljeđe nije ideološko, nego mjerljivo. U milijardama eura, u stotinama optužnica, u desecima zamrznutih računa.

No još važnije – u promjeni percepcije.

Danas političari znaju da europski novac više nije „ničiji“. Da je kontrola stvarna. Da se optužnice podižu.

U intervjuu za N1 prošle godine Kövesi je rekla: „Neka je zemlja civilizirana ako se u potpunosti poštuje vladavina prava.“ I dodala da će uvijek biti onih koji pokušavaju narušiti sustav, ali da je posao tužitelja boriti se protiv toga.

U hrvatskom kontekstu, to zvuči gotovo revolucionarno.

PROBLEM NIJE EPPO. PROBLEM JE OTPOR

Rasprava o nadležnostima, zakonima i tumačenjima samo je površina. Suština je jednostavna: dio političkog sustava nelagodno se osjeća kad kontrola dolazi izvana i kad nije podložna domaćim dogovorima.

EPPO nije savršen. Ali brojke govore da je učinkovit.

A ako je suditi po reakcijama dijela domaće politike – možda je upravo zato i potreban.