Blanka Vlašić, jedna od najuspješnijih hrvatskih sportašica svih vremena, proteklog je vikenda sudjelovala na konferenciji posvećenoj ženama, gdje je otvoreno govorila o majčinstvu, vjeri i životu nakon završetka profesionalne karijere.

Iako je tijekom godina bila naviknuta na pritisak velikih sportskih natjecanja, priznaje da ju je roditeljstvo suočilo s potpuno novim osjećajima – onima za koje kaže da je ništa u životu nije moglo pripremiti.

Sa sada već bivšim suprugom Rubenom dobila je sina Monda, a upravo je on, ističe, uvelike promijenio njezin pogled na život.

Majčinstvo donosi nove strahove

Najveća promjena koju je osjetila nakon rođenja sina, kaže, vezana je uz stalnu brigu i strah koji prati roditeljstvo.

„Bilo mi je lakše kad sam shvatila da je taj strah, pogotovo kod prvog djeteta, svima zajednički. Toliko sam se bojala, stalno sam provjeravala diše li. Ponekad to radim i danas, nakon tri godine”, priznala je u razgovoru za IN magazin.

Dodaje kako je riječ o osjećaju potpuno drukčijem od adrenalina i nervoze koje je godinama proživljavala na atletskim borilištima.

Životna iskustva ipak nisu bila dovoljna priprema

Tijekom karijere Vlašić je prošla kroz brojna iskušenja – od velikih pobjeda do teških ozljeda, operacija i povrataka na vrh. Zbog toga je, kaže, vjerovala da ju je život već dovoljno očvrsnuo.

No majčinstvo ju je, priznaje, iznenadilo.

„Dođeš u neke godine, ostvariš nešto u životu i misliš da te ništa ne može iznenaditi. A onda te majčinstvo potpuno izuje iz cipela”, rekla je kroz smijeh, dodajući kako je i sama sebi ponekad smiješna zbog brojnih pitanja i briga.

Na pitanje postaje li s vremenom lakše, prisjetila se razgovora s prijateljicom koja joj je kroz šalu rekla: „S 18 godina.”

„Znači, još samo 15 godina strahovanja”, našalila se Blanka, ističući kako ipak ništa ne može nadmašiti ljepotu majčinstva.

Vjera kao izvor snage

Važno mjesto u njezinu životu ima i vjera, koja joj, kako kaže, daje snagu u svakodnevici.

„Ne mogu izmjeriti koliku mi snagu daje, ali ona je jednostavno neizostavan dio mog života”, istaknula je.

Posebno joj je draga korizma, razdoblje koje doživljava kao vrijeme unutarnjeg povlačenja i promišljanja.

„Korizma mi je najdraže doba godine. Volim to povlačenje u sebe, u vlastitu pustinju, jer nas ona može mnogočemu naučiti.”

Kako se nosi s kritikama

Tijekom karijere često je bila izložena kritikama, a posebno kada je javno govorila o svojoj vjeri.

„Što god kažem, uvijek ima onih kojima se to sviđa i onih kojima se ne sviđa. Svaka izjava javne osobe danas je više nego ikad podložna kritikama”, rekla je.

S vremenom je, dodaje, naučila kako se nositi s negativnim komentarima, ali i koliko je važno imati krug ljudi koji pruža podršku.

„Možemo govoriti da nas nije briga što drugi misle, ali je važno imati ljude kojima pripadaš i koji te prihvaćaju. Ipak smo mi socijalna bića”, zaključila je.