Nekada najveća stranka hrvatske ljevice danas sve više djeluje kao mlađi partner platforme Možemo. Dok Siniša Hajdaš Dončić pokušava SDP vratiti u središte političke pozornice, kritičari upozoravaju da se događa upravo suprotno – SDP gubi vlastiti identitet i postaje produžena ruka zagrebačke aktivističke ljevice.

Koalicija predstavljena kao zajedništvo protiv HDZ-a sve više otvara pitanje: tko zapravo vodi hrvatsku ljevicu?

Od seniora do junior partnera

Još prije nekoliko godina bilo je nezamislivo da SDP bude u sjeni bilo koje lijeve opcije. Bez obzira na izborne uspone i padove, SDP je bio stožerna stranka hrvatske ljevice, dok su manje lijeve opcije uglavnom kružile oko njega.

Danas se situacija čini bitno drukčijom.

Od političkih poruka i medijskih nastupa do kampanja koje vode, sve više elemenata upućuje na zaključak da Možemo određuje politički ritam, dok SDP prati smjer koji dolazi iz Zagreba.

Posebno je zanimljivo da se sve češće teško može razaznati gdje završava politika Možemo, a gdje počinje politika SDP-a. Stranka koja je nekada okupljala širok spektar birača lijevog centra danas se sve više identificira s temama i retorikom koje su godinama bile zaštitni znak zagrebačke aktivističke scene.

Hajdaš Dončićev veliki rizik

Za predsjednika SDP-a ova je koalicija trebala predstavljati političko osvježenje i dokaz da ljevica može nastupiti jedinstveno protiv HDZ-a.

Međutim, postoji i druga strana priče.

Svakim novim zajedničkim nastupom raste dojam da SDP ne širi vlastiti politički prostor nego ga ustupa partneru. Umjesto da Možemo postane dio SDP-ove političke snage, mnogi birači stječu dojam da SDP postupno postaje dio političkog projekta Možemo.

To je rizik koji bi se dugoročno mogao pokazati mnogo ozbiljnijim od jednoga izbornog rezultata.

Od gospodarstva do ideologije

Dodatni problem za SDP jest činjenica da se sve manje govori o temama koje su nekada bile temelj socijaldemokracije – radnicima, plaćama, industriji, mirovinama i gospodarskom razvoju.

Umjesto toga, javni prostor sve više zauzimaju ideološke rasprave, kulturni sukobi i aktivističke kampanje koje privlače pozornost medija, ali ne nužno i šireg biračkog tijela.

Upravo zbog toga dio tradicionalnih SDP-ovih birača danas se pita predstavlja li njihova stranka još uvijek političku opciju za koju su godinama glasovali.

Birači vide više nego što političari misle

Dok vodstva dviju stranaka govore o zajedničkim ciljevima, dio birača ovu suradnju doživljava kao ideološki zaokret ulijevo.

Paradoksalno, koalicija koja je trebala ojačati ljevicu istodobno mobilizira i njezine političke protivnike. Što se SDP više približava Možemo, to se veći broj birača desnog centra i desnice dodatno homogenizira.

Zbog toga pitanje nije samo može li ova koalicija osvojiti nove glasove.

Puno je važnije pitanje koliko će SDP izgubiti vlastitih.

Tko će na kraju ostati prepoznatljiv?

U politici savezi nastaju i nestaju. Neki partneri iz takvih odnosa izlaze jači, a neki izgube vlastiti identitet.

Danas se čini da je upravo identitet najveći ulog koji SDP stavlja na stol.

Jer ako birači nakon nekoliko godina više ne budu mogli razlikovati SDP od Možemo, odgovor na pitanje iz naslova bit će sasvim jasan.

I neće se svidjeti Siniši Hajdašu Dončiću.