Nije trebalo dugo čekati. Dovoljna je bila jedna loša utakmica protiv Belgije da se ponovno otvore stare rasprave. Je li Hrvatska prestara? Može li Luka Modrić još uvijek predvoditi reprezentaciju na najvećoj pozornici? Je li Zlatko Dalić pogriješio u pripremama? Jesu li Vatreni izgubili onu prepoznatljivu energiju koja ih je godinama držala među svjetskom elitom?

Takva pitanja posljednjih su dana dominirala među navijačima i dijelom javnosti. Kao da su srebro iz Rusije, bronca iz Katara i svi veliki uspjesi odjednom postali manje važni zbog jednog poraza u pripremnoj utakmici.

A onda je stigla Slovenija.

I stigao je Luka Modrić.

Baš kada su se počele širiti sumnje, kapetan je još jednom učinio ono što radi cijelu karijeru – preuzeo odgovornost. Njegov pogodak nije bio samo upisan u statistiku. Bio je simbolična poruka svima koji su posljednjih dana požurili s procjenama. Modrić možda više nema 25 godina, ali još uvijek ima ono što se ne može kupiti, trenirati niti naslijediti – osjećaj za trenutak.

Najveći igrači uvijek znaju kada se moraju pojaviti.

Hrvatska nije izgledala savršeno, ali je izgledala kao momčad koja zna što radi

Možda je upravo to najvažniji dojam večeri. Nitko razuman neće nakon pobjede nad Slovenijom proglasiti Hrvatsku glavnim favoritom za naslov svjetskog prvaka. No jednako tako nitko tko je gledao utakmicu ne može reći da je vidio reprezentaciju koja luta bez ideje.

Vidjela se disciplina. Vidjela se organizacija. Vidjela se želja da se nakon Belgije pošalje drukčija slika.

Upravo zato ova pobjeda vrijedi više od obične pripremne utakmice.

Porazi u pripremama često znaju biti korisni. Oni otkrivaju slabosti dok još ima vremena za ispravke. Problem nastaje kada se iz jednog lošeg rezultata izvlače katastrofični zaključci. Hrvatska je posljednjih desetak godina previše puta dokazala da najbolje funkcionira upravo kada je drugi počnu podcjenjivati.

Taj mentalitet nije nastao slučajno. On je stvaran razlog zašto je ova reprezentacija osvojila toliko medalja i zašto je redovito konkurentna protiv nogometnih velesila koje imaju deset puta veći bazen igrača.

Modrić je i dalje lice hrvatske vjere

Možda će netko reći da se previše govori o Luki Modriću. Ali teško je izbjeći tu temu kada se iznova potvrđuje koliko je njegova prisutnost važna.

Nije stvar samo u golu. Stvar je u načinu na koji momčad izgleda kada je on na terenu. U mirnoći koju donosi. U sigurnosti koju ulijeva suigračima. U činjenici da protivnici i dalje posebnu pažnju posvećuju upravo njemu.

Godinama slušamo kako dolazi vrijeme nakon Modrića. I jednog dana doista će doći. Ali večeras je još jednom pokazao da taj trenutak nije stigao.

Najopasnija Hrvatska je ona koju su već počeli otpisivati

Ako je nešto obilježilo eru Zlatka Dalića, onda je to sposobnost reprezentacije da odgovori kada je pod pritiskom.

Tako je bilo prije Rusije 2018. godine. Tako je bilo i prije Katara 2022. godine. Sumnje su se pojavljivale, kritike su bile glasne, a onda bi Hrvatska na velikoj sceni pokazala sasvim drugo lice.

Zato večerašnja pobjeda nije važna zbog rezultata. Važna je zbog atmosfere. Zbog osjećaja da se momčad ponovno povezuje sama sa sobom. Zbog dojma da su pripreme završene baš onako kako su trebale završiti – s osmijehom, samopouzdanjem i vjerom da najbolje tek dolazi.

A kada Hrvatska na veliko natjecanje odlazi s Lukom Modrićem u ovakvom raspoloženju, onda je možda prerano govoriti o granicama njezinih mogućnosti.

Jer povijest nas je već naučila jednu stvar.

Kad god su mnogi pomislili da je gotovo, Vatreni su tek počinjali.