Dok se ljevica upinje umanjiti važnost splitskog prosvjeda, dok političari iz zagrebačkih salona govore o “šačici crnokošuljaša”, a pojedini komentatori pokušavaju kriminalizirati svaki navijački uzvik, stvarnost je ponovno demantirala narativ pisan za društvene mreže. Riva je bila puna — i to ne simbolično, nego stvarno, fizički, glasno i jasno. Ono što se u subotu dogodilo u Splitu nadilazi navijačke boje, lokalne identitete i predizborne refleksije. Taj skup postao je točka spajanja dviju najjačih navijačkih scena u Hrvatskoj, Torcide i Bad Blue Boysa, čija je sinoćnja reakcija u Zagrebu jasno pokazala da oko nekih vrijednosti nema razilaženja: zaštita hrvatske države, Domovinskog rata i dostojanstva ratnih heroja crvena je linija koju navijačke tribine neće dopustiti da itko prijeđe.

I zato je važno opisati događaj onako kako se dogodio, bez filtera i propagande koja u jednom dijelu političkog spektra postaje gotovo automatska.

Riva kao lakmus: miran, masovan i dostojanstven prosvjed

Umjesto sukoba – red, umjesto nasilja – mir, umjesto razbijanja – pjesma i poruke. Policija, koja je bila spremna na sve, nije imala potrebe intervenirati. A to mnogima nije odgovaralo. Za neke političke aktere i njihove saveznike u medijima, prosvjed je trebao završiti scenama koje bi potvrdile unaprijed napisane izjave o “ekstremizmu”, “crnim kapuljačama” i “ugrozi”.

Ali dogodilo se upravo suprotno.

Između 10 i 15 tisuća ljudi, prema kadrovima i snimkama, došlo je izraziti nezadovoljstvo odlukom da se devetorici mladića odredi pritvor zbog prekida programa Srpskog kulturnog društva. I tu je srž problema. Pritvor nije samo mjera, on je poruka. A poruka je ovaj put bila kriva, pretjerana i neusklađena s istim slučajevima u praksi. Upravo to je zapalilo iskru.

Kapuljače? Da, i to sa svrhom – da se zaštite od političke selekcije

U kritikama s ljevice posebno se naglašavalo da “mladi stoje maskirani i skriveni”. Kao da je anonimnost nešto čudno u zemlji u kojoj mobiteli snimaju svaki korak, a politički protivnici vrlo brzo postaju predmet medijskih progona i policijskih poziva.

Kapuljača je, naprosto, postala obrana od toga da se građane ispituje, poziva, linčuje i proziva zato što su se usudili izraziti otpor provokacijama zamaskiranima u kulturne programe.

Kad je netko tko se skriva iza institucija moćniji od nekoga tko se skriva iza kapuljače, onda problem nije u kapuljači.

BBB u Zagrebu: neočekivana, ali snažna poruka jedinstva

A možda je najbolji pokazatelj da se ne radi o “maloj skupini ekstremista” upravo ono što se dogodilo sinoć u Zagrebu. Bad Blue Boysi, koji s Torcidom znaju biti najveći sportski rivali, jasno su stali na istu stranu priče: hrvatske vrijednosti, branitelji, Domovinski rat i obrana nacionalnog dostojanstva nisu predmet rasprave, trgovine ni relativizacije. Zagreb je pokazao da razumije poruku Splita, i obrnuto.

Kad se dvije najjače navijačke scene u državi slože oko temeljnih vrijednosti, to znači da problem nije navijački – nego društveni i politički.

Ljevica u paničnom demantiju stvarnosti

Marijana Puljak govori da je “pobijedio građanski Split”. Igor Skoko tvrdi da se okupila “šačica crnokošuljaša”. Neki zagovaraju tezu da su to “priče za strašenje”. A istovremeno — tisuće ljudi na Rivi, snimke, prijenosi, glasovi novinara na terenu govore suprotno.

U nedostatku argumenata ostaje samo omalovažavanje.

Ali to omalovažavanje doprinosi jednoj drugoj pojavi: homogenizaciji navijačkih skupina, braniteljskih udruga i običnih građana. Što ih više nazivaju ekstremistima, to će više običnih ljudi početi prepoznavati tu etiketu kao političko oružje, a ne kao istinu.

Društvo koje puca po šavovima, ali još pamti tko je bio na prvoj crti

Ovo nije priča o navijačima. Ovo je priča o identitetu, o povijesti i o osjećaju da se u posljednje vrijeme prečesto relativizira ono što u Hrvatskoj nikad ne bi smjelo biti relativizirano: Domovinski rat, žrtva branitelja, dostojanstvo hrvatske države.

Prosvjed je bio miran. Ali političke posljedice neće biti.

One će se preliti na Zagreb, na Sabor, na odnose između Vlade i braniteljskih udruga, ali i na odnose između dvije navijačke scene koje su, možda prvi put u dugo vremena, jasno rekle isto.

Prosvjed u Splitu bio je tek početak. Zagreb je sinoć dao do znanja da se priča nastavlja. A kad se Split i Zagreb, Torcida i BBB, spoje u istoj rečenici — onda to više nije navijačka priča.

To postaje pitanje države.