Problem koji je prerastao komunalne okvire

Priča o kompostani u Kutjevu više nije samo pitanje neugodnih mirisa i kvalitete života građana. Iako su upravo to bili razlozi zbog kojih su se Kutjevčani okupili na prosvjedu, cijeli slučaj postupno je prerastao u politički problem prvog reda.

Jer kada se u jednoj priči isprepletu Grad, Županija i državne institucije, a svi pripadaju istoj političkoj opciji, onda se više ne radi samo o procedurama – nego o odnosima moći.

Kutjevo je tako, gotovo preko noći, postalo ogledni primjer kako lokalni problem može razotkriti pukotine unutar političkog sustava.

Grad i Županija: sukob koji govori više od riječi

Gradonačelnik Kutjeva, Josip Budimir, od početka inzistira na tezi da Grad nije izdao nijednu dozvolu, da nije dao suglasnost i da je među prvima reagirao prema Državnom inspektoratu. U toj interpretaciji, odgovornost se jasno premješta prema višim razinama vlasti.

S druge strane, Požeško-slavonska županija u svom opširnom priopćenju hladno i precizno poručuje: sve je rađeno po zakonu, a ključ je bio u prostornim planovima koje donosi – Grad.

Drugim riječima, poruka je ogoljena do kraja: ako je netko mogao spriječiti kompostanu, onda je to bio Grad Kutjevo – i to godinama ranije.

To više nije puka administrativna činjenica niti pravna interpretacija procedura.
To je politička poruka s jasno upisanom adresom i jednako jasnom implikacijom odgovornosti.

U političkom prijevodu, radi se o prebacivanju tereta s jedne razine vlasti na drugu – ali i o pokušaju redefiniranja krivca u javnom prostoru.

A upravo u toj redefiniciji počinje stvarni sukob.

Budimir: ambicija ispred referenci?

Politički profil gradonačelnika Josipa Budimira posljednjih dana sve češće dolazi pod povećalo. Njegov uspon bio je brz – na čelo grada došao je vrlo mlad, bez značajnijeg upravljačkog, poslovnog ili političkog iskustva, kao kadar koji je imao snažnu podršku tadašnjeg stranačkog vrha.

No upravo taj nagli uspon danas otvara pitanje političke težine i stvarnih referenci.

Kritičari tvrde kako Budimir iza sebe nema projekte koji bi ga profilirali kao političara s jasnim rezultatima, dok istovremeno pokazuje izražene ambicije koje nadilaze lokalnu razinu. U takvom odnosu, percepcija postaje važnija od stvarnog učinka.

U političkim kuloarima sve se češće spominje i druga dimenzija – ona manje vidljiva. Govori se o pažljivo građenim odnosima s pojedinim medijima, selektivnom plasiranju informacija koje diskreditiraju njegove stranačke kolege i stvaranju narativa koji odgovara političkom trenutku.

Takve tvrdnje teško je dokazati, ali se uklapaju u obrazac koji postaje prepoznatljiv: političko djelovanje koje se ne temelji na rezultatima, nego na kontroli percepcije.

Jozić: karijera s kontinuitetom i rezultatima

Na drugoj strani nalazi se županica Antonija Jozić, čiji politički put ima potpuno drugačiju dinamiku.

Prije nego što je preuzela vođenje županije, Jozić je bila zamjenica gradonačelnika, a zatim i dva mandata gradonačelnica Pleternice. Upravo u tom razdoblju izgradila je politički profil temeljen na konkretnim projektima i korištenju nacionalnih i europskih fondova.

Pleternica je u njezinu mandatu prošla vidljivu transformaciju – od infrastrukturnih ulaganja do razvoja gospodarskih i društvenih sadržaja – čime je stekla politički kapital koji se ne temelji na retorici, nego na mjerljivim rezultatima.

Za razliku od Budimira, čiji politički profil i dalje izaziva podijeljene reakcije, Jozić ima kontinuitet, iskustvo i jasnu upravljačku biografiju.

Prosvjed kao politička poruka

Kada je gradonačelnik poručio da prosvjedu „nije mjesto ispred Gradske uprave“, ta izjava nije ostala bez političkog značenja. Iako izrečena u umjerenom tonu, otvorila je prostor za različita tumačenja.

Ako odgovornost nije na Gradu – gdje jest?

Takva poruka, izrečena u trenutku kada građani traže odgovore, u političkom smislu djeluje kao pokušaj usmjeravanja nezadovoljstva prema drugim razinama vlasti.

U prijevodu: redefiniranje krivca.

Pukotine unutar iste stranke

U kontekstu činjenice da i Grad i Županija pripadaju Hrvatskoj demokratskoj zajednici, cijela situacija dobiva dodatnu težinu.

U strankama s izraženom hijerarhijom i koordinacijom, ovakvi javni neskladi rijetko su slučajni. Oni najčešće signaliziraju dublje procese – preispitivanje odnosa, pozicija i utjecaja.

Sve češće se u Požeštini, u političkim krugovima spominje postojanje neformalnih stranačkih krugova, pa i frakcija, koje vlastite ambicije pokušavaju ostvariti kroz kontrolu političkog narativa, a ne nužno kroz formalne mehanizme.

U takvom kontekstu, Kutjevo prestaje biti samo lokalni problem.

Kutjevo kao okidač

Na kraju, ključno pitanje više nije samo tko je odgovoran za kompostanu. Ono što se sada promatra jest šira slika: kakav politički model prevladava i tko će iz ove krize izaći jači.

Je li riječ o modelu dugoročnog upravljanja i rezultata, kakav utjelovljuje Antonija Jozić?
Ili modelu brzog političkog uspona, oslonjenog na ambiciju i kontrolu narativa, kakav se sve češće pripisuje Josipu Budimiru?

Kutjevo je možda samo početak.

Jer kada se unutar iste stranke počnu voditi tihi ratovi, posljedice rijetko ostaju lokalne.