Ako postoji lokalni politički paradoks koji prkosi zdravoj logici, onda je to slučaj Vinko Grgić. Čovjek kojeg afere prate godinama, čije se ime ciklički vraća u policijskim priopćenjima, USKOK-ovim rješenjima i istražnim spisima – i koji, unatoč svemu, iz izbornog ciklusa u izborni ciklus izlazi kao pobjednik.

Najnoviji razvoj događaja, priznanja Andreja Lucića i Filipa Kolara, samo je još jedna epizoda u dugoj kronici sumnji koje se vežu uz Grgića. Epizoda ozbiljna, dokumentirana, potkrijepljena iskazima, ali – zasad – bez pravomoćnog sudskog epiloga.

I tu dolazimo do ključnog pitanja: što se zapravo događa u Novoj Gradiški – i tko je tu lud?

Aferama unatoč – ili upravo zbog njih?

Portal Slavonija.IN godinama sustavno prati i razotkriva niz slučajeva vezanih uz upravljanje gradom: od industrijske zone, gradskog zemljišta, EU projekata, do prostora bivše Name i političko-poslovnih simbioza. Riječ je o tekstovima koji nisu ostajali na razini trača ili političkog pamfleta, nego su se temeljili na dokumentima, snimkama, svjedočenjima i službenim aktima.

Što se dogodilo nakon tih objava?
Ništa.

Ili preciznije: dogodilo se još jedno uhićenje.

USKOK – USKOK – ponovno je posegnuo za istim imenom, istim gradom i sličnim obrascem ponašanja. I ponovno smo dobili kaznena djela teškog kalibra: trgovanje utjecajem, zlouporabu položaja, primanje i davanje mita. Ponovno istražni zatvor. Ponovno izjave obrane o „nevinosti“ i „pogrešnoj interpretaciji činjenica“.

Ali i dalje – bez presude.

Pravna država na čekanju, politička realnost na terenu

Problem Vinka Grgića više nije samo pravni. On je duboko politički i društveni.

S jedne strane imamo institucije koje godinama istražuju, privode, predlažu istražni zatvor, proširuju optužbe i spajaju predmete. S druge strane imamo sudove koji – sporo, oprezno ili inertno – još nisu donijeli niti jednu pravomoćnu odluku koja bi taj niz sumnji pretvorila u jasnu presudu.

U tom vakuumu, Grgić politički preživljava. I ne samo to – pobjeđuje.

Zašto?

Jer u odsustvu presude, za velik dio birača sve ostaje u sferi „priča“, „napada“, „lova na vještice“. Jer lokalna politika ne funkcionira po kriterijima vladavine prava, nego po kriterijima osobne koristi, straha, navike i klijentelizma. Jer mnogi glasaju ne za Grgića, nego protiv neizvjesnosti.

Sustav koji proizvodi vječne osumnjičenike

Slučaj Nove Gradiške pokazuje pogubnu kombinaciju:
– mediji objavljuju
– institucije istražuju
– policija privodi
– USKOK optužuje
– sudovi ne presuđuju
– birači ponovno biraju isto

U takvom sustavu svi su frustrirani, osim onih koji su naučili kako se u njemu preživljava. Grgić je postao simbol tog modela: vječni osumnjičenik bez sudskog epiloga, ali s trajnim političkim legitimitetom.

I zato pitanje više nije je li Grgić kriv ili ne – to je posao suda.
Pitanje je koliko još uhićenja, priznanja i optužnica treba da bi birači počeli vjerovati institucijama više nego vlastitoj apatiji.

Jer dok se to ne dogodi, paradoks ostaje:
afere se gomilaju, istina se odgađa, a vlast se – iznova – potvrđuje na izborima.