Te noći, dok su plameni jezici gutali katove nebodera Vjesnik, izgledalo je kao još jedan u nizu zagrebačkih požara. Ali Vjesnik nikad nije bio obična zgrada, a ovaj požar nikad neće biti običan slučaj. Zgrada sa šest suvlasnika, godinama prepuštena propadanju, odavno je bila predmet tihih ambicija, planova i interesa. No ono što je izgorjelo daleko je važnije od betona i stakla.

Ministar Branko Bačić potvrdio je kako je u požaru stradala arhiva Ministarstva rada, kao i dio arhive Porezne uprave. I tu se priča mijenja. Jer kad nestane dokumentacija poreznog sustava, nestaju i tragovi. Nestaju predmeti. Nestaju dugovi. Nestaju dokazi. Čak i kada postoje digitalne kopije, sama činjenica da su fizički dokumenti gorjeli budi opravdanu nelagodu. U zemlji u kojoj se arhive prečesto nalaze na krivom mjestu u krivo vrijeme, malo tko će povjerovati u koincidenciju.

Vjesnik je pritom zgrada na jednoj od najvrednijih lokacija u Zagrebu – tik uz Slavonsku aveniju i Savsku cestu. Urbanistička mina koju nitko nije znao razminirati desetljećima. I sada, dok statičari procjenjuju oštećenja i temperatura izgorjelih katova još se nije spustila na nulu, već se spominju dvije čarobne riječi: obnova ili rušenje. Ako se zaključi da je konstrukcija previše oštećena, ako se odluči da se ne isplati spašavati zgradu koja je ionako bila na rubu funkcionalnosti, onda se otvara parcela za koju bi mnogi rado potpisali ček bez praznog mjesta.

Zato je opravdano pitati tko bi dobio najviše u slučaju rušenja. Tko bi mogao biti prvi u redu za komad najskuplje zagrebačke zemlje. Tko je godinama znao da će Vjesnik jednom pasti, i tko bi od tog pada mogao ustati bogatiji nego prije. U konačnici, nije presudno je li požar bio slučajan ili ne. Presudno je postoji li dovoljno transparentnosti da se sumnje ne pretvore u opravdana uvjerenja.

Jer kako uvjeriti javnost u slučajnost, ako je zgrada bila dom arhiva državnih institucija, uključujući Poreznu upravu?
Kako umiriti građane dok se iz pepela pojavljuju prazna mjesta gdje su trebali biti dokumenti?
Kako izbjeći skandal ako odluka o budućnosti Vjesnika padne bez jasnog odgovora na pitanje za koga će ta budućnost biti građena?

Možda je plamen progutao samo staru zgradu.
Ali je otvorio staro pitanje koje Zagreb nikada ne želi čuti naglas:
Što kad požar započne tamo gdje papiri nikada nisu smjeli gorjeti?