Kao i obično, u Vukovarsko-srijemskoj županiji ništa nije slučajno. Sve što izgleda kao proces — samo je fasada. Sve što se predstavlja kao transparentnost — tek dekor. A sve što se proglašava zakonitošću — obična kulisa iza koje se odvija unajmljena politička izvedba.

Najnoviji čin te predstave?
Zapošljavanje Tanje Cirbe u Županiju, na mjesto višeg savjetnika.

Da, iste one Tanje Cirbe, bivše načelnice Lovasa, potpisnice prodaje općinske plinske mreže koja je — prema službenoj potvrdi — predmet USKOK-ovih izvida. Dok USKOK češlja odluke iz Lovasa, dok mještani i dalje traže odgovore gdje je nestala mreža koju su sami financirali, dok se u zapisnicima spominju godine nepravilnosti, župan Ivan Bosančić odlučuje:
eto je u županijskoj upravi, taman za savjetnika.

Nema srama.
Nema zadrške.
Nema obzira prema institucijama, ni prema građanima.
Samo gola politička matematika.

Jer u županijskoj slagalici sve je uredno posloženo: suprug zaposlen u županijskoj tvrtki, ona sada u županijskom uredu. Krug zatvoren, kadrovska piramida stabilna, stranački mir osiguran. Građani? Oni su samo publika koja plaća kartu.

Naravno, sve bi se to moglo progutati da ne postoji jedna “sitnica”:
USKOK je službeno potvrdio da provodi izvide u predmetu koji se tiče upravo odluka Tanje Cirbe.

I što radi županija?
Promovira je.

To nije samo problem estetike. To je problem logike, zakonitosti i zdravog razuma. Kako država može očekivati da ljudi vjeruju u institucije, ako osoba čije odluke ispituje najviše antikorupcijsko tijelo — biva nagrađena radnim mjestom u javnoj vlasti?

Zato ovo pitanje nije samo lokalno, ma koliko se Bosančić trudio da ga tako predstavi. Ovo je pitanje državne vjerodostojnosti. Pitanje elementarnog povjerenja. Pitanje funkcionira li sustav ili je samo kulisa u kojoj se poslušno odrađuje stranačka volja.

I zato su sada na redu odgovori — ne iz Vukovara, nego iz Zagreba.

DORH mora jasno reći:
– Je li prihvatljivo da osoba čije odluke čine predmet izvida dobije savjetničku funkciju?
– Može li takvo zapošljavanje utjecati na objektivnost postupka?
– I postoji li ovdje element pogodovanja dok je predmet još aktivan?

Vlada i Ministarstvo uprave moraju odgovoriti:
– Smatra li se ovakav natječaj normalnim?
– Hoće li reagirati ili će i dalje šutjeti dok se županijske službe pretvaraju u stranačke sekretarijate?
– Je li ovo standard koji država prihvaća?

Jer jedno je postalo kristalno jasno:
u ovoj županiji opstaju samo oni s priključkom na stranačku utičnicu.
Ostali se gase.

A župan Bosančić, koji se sve glasnije ponaša kao vlasnik, a ne upravitelj županije, sada mora objasniti građanima:
čiju stranu drži — onu zakona ili onu svojih ljudi?

Mi ovdje u Slavoniji dobro znamo kako izgleda kad institucije zašute. I zato ćemo nastaviti pitati, jer netko mora.