Da u Hrvatskoj pravda nije slijepa, nego dalekovidna – i to samo prema političkim moćnicima – najjasnije pokazuje dvostruki standard koji ovih dana razbija sve iluzije o pravednoj državi.

Frizerka Sabina Samardžija, žena koja je preživljavala od šišanja u Sigetu, prolazila je sudsku torturu jer je – usred inflacije i kaosa s uvođenjem eura – podigla cijenu usluge za devet centi. Devet. Centi.

Inspektori Državnog inspektorata, pod palicom Andrije Mikulića, oglasili su to “nepoštenom trgovačkom praksom” i opalili joj kaznu od više od 3300 eura.

A onda se – gle čuda – u isto vrijeme sruši cijeli svijet oko onoga koji je vodio te iste inspektore.

Uhićen je Andrija Mikulić, čovjek kojeg je Andrej Plenković godinama štitio i promovirao, iako su mu afere visjele o vratu kao utezi. Sad ga se tereti za mito, pogodovanja i kriminal koji se mjeri u stotinama tisuća eura i tonama ilegalnog otpada.

I još nam govore da vjerujemo u sustav.

Mikulićev kriminalni put uz HDZ-ove poglavice

Mikulićev dugogodišnji stranački put mogao bi biti skripta za političku telenovelu:

• u stranci ga guraju Milijan Brkić i Tomislav Karamarko,

• u Zagrebu ga legitimira savez s Milanom Bandićem,

• a kod Plenkovića dobiva nagradu za vjernost – fotelju glavnog državnog inspektora.

Plenković ga je, s punom sviješću o njegovoj prošlosti, promovirao na mjesto čovjeka koji “vodi bitku za poštenje na tržištu”.

Da, baš on.

Čovjek koji je, prema iskazima osumnjičenih, tražio pola milijuna eura mita kako bi inspekcijske oči gledale – u stranu.

Kad su ga jučer odveli, sve je konačno sjelo na svoje mjesto. I frizerka. I devet centi. I otpad iz Italije. I Plenkovićeva selektivna kadrovska amnezija.

Devet centi za narod – pola milijuna eura za elitu

U zemlji u kojoj:

• frizerku razvlače po sudovima zbog 9 centi,

• bakici oduzimaju 90 jaja i pišu kaznu,

• seljaku naplate što je kasno orezao živicu,

• a šef državne inspekcije trguje mito i otpad kao da su čarape na akciji,

tko još može imati povjerenja u sustav?

Sabina Samardžija je, srećom, na kraju pobijedila državu. Sud je rekao – nije kriva, nije nezakonito digla cijene.

Mikulić – premijerov čovjek – završio je tamo gdje pripada.
Ne zbog devet centi. Nego zbog kriminala koji se više ne može sakriti.

Plenkovićeva odgovornost: može li se više reći “nisam znao”?

Premijer Andrej Plenković, koji se zadnjih dana pretvara da je Mikulića prvi put vidio na uhidbenom nalogu, godinama ga je branio, promovirao i štitio. On ga je imenovao, on ga je ostavio na dužnosti, on je tolerirao sve što se oko njega godinama šaptalo.

I sada bi narod trebao povjerovati da Plenković “nije imao pojma”.

Ali narod nije glup. I kad vidi da se kazne mjere u centima za male, a u stotinama tisuća eura za velike – razumije zašto država puca po šavovima.

To je ono što ubija.
To je ono što stvara bijes u narodu.

I zato je ova priča savršeni simbol Plenkovićeve Hrvatske:
mali odgovaraju za cent, veliki padaju tek kad ih se uhvati za milijun.