Kako sam i rekao, proći će mjesec-dva. Svi će zaboraviti časnu sestru Mariju Zrno.

Iako ona i dalje ostaje pri svome iskazu nakon što je puštena. Jedina njezina izjava za portal blizak crkvenim krugovima bila je: „Istina uvijek nađe svoj put.“ Tu je sve rekla.

Sestra, koja službeno nema nikakvu dijagnozu, preuzela je razred nakon nemilih događaja u OŠ Prečko, koji je psihički osvježila.

Nikada se neće pokrenuti kazneni postupak za lažnu prijavu protiv nje, jer već do sada bi. Zato što bi mnoge institucije potonule u tom suđenju.

Nikada nećemo doznati ni gdje je Marija danas. Nećemo doznati gdje je nož. Nećemo znati gdje ga je kupila. Nećemo saznati kako se izbola po leđima. Nećemo znati kako je u stanju šoka ispričala priču do zadnjega detalja. Nećemo znati zašto bi jedna časna sestra cijeli svoj život imala motiva da laže.

Nećemo znati kako su slovenski mediji imali čak i ime napadača na nju. Nećemo znati zašto je samostan zatvorio vrata „radi radova“ nakon toga dana. Zašto je glavna časna sestra otputovala u USA odmah. Nećemo saznati zašto je Crkva šutila.

Pamtit će se da su pojedinici širili „lažne“ informacije jer su Index i slični tako rekli.

Kako sam predvidio i prvi dio, tako sada tvrdim da se Marije Zrno do ljeta neće sjećati, nažalost, nitko. Provjereno uspješni modus-operandi.

Ja Mariji Zrno vjerujem, kao i od prvoga dana, i nadam se da je pod pritiskom ucjena i svega ostaloga ostala jaka i da je dobro.