U državi u kojoj su temelji demokracije plaćeni krvlju hrvatskih branitelja, izbori bi trebali biti svetinja. No praksa nas, iz izbora u izbore, podsjeća da između zakona na papiru i stvarnosti na terenu često zjapi – vrlo politička rupa.

Jer bez stvarne nepristranosti izbornih povjerenstava, izbori prestaju biti izraz volje građana i postaju tek loše režirana predstava.

Kad „neovisnost“ traje do prve fotografije

U Novoj Gradiški ta je predstava zamalo dobila još jedan čin. Grupa građana podnijela je 2. svibnja prigovor Državnom izbornom povjerenstvu, upozoravajući na Darka Jugovića – člana Gradskog izbornog povjerenstva predstavljenog kao nestranačkog i nepristranog.

Problem? Fotografije i javno dostupni dokazi govore drugačije.

Prema navodima iz prigovora, isti taj „nepristrani“ član sudjelovao je u kampanji Nezavisne liste Vinko Grgić još 2021. godine. No očito ni to nije bilo dovoljno, pa je i 2025. ponovno viđen kako prikuplja potpise, promovira političke programe i lobira – i to na javnom mjestu, u promotivnoj majici.

Drugim riječima, nepristranost je trajala točno onoliko koliko je trajalo da netko izvadi fotografije.

Sukob interesa koji se vidi golim okom

Građani s pravom upozoravaju – ovdje se ne radi o sitnom previdu, nego o ozbiljnom problemu. Jer osoba koja aktivno sudjeluje u političkoj kampanji ne može istovremeno biti jamac poštenog izbornog procesa.

Dodatno, riječ je o zaposleniku gradske uprave u mandatu istog političkog kruga, što cijelu priču dodatno kompromitira i otvara pitanje: tko tu zapravo kontrolira koga?

Institucije reagiraju – kad ih se pogura

Prigovor je poslan DIP-u, ali i Gongu te medijima. I gle čuda – tek tada stvari počinju dobivati ubrzanje.

Županijsko izborno povjerenstvo potvrđuje zaprimanje prigovora, predmet se prosljeđuje dalje, a sporni član – podnosi ostavku.

Ne zato što sustav sam prepoznaje problem, nego zato što je problem postao javan.

Već 3. svibnja donosi se rješenje o izmjeni sastava povjerenstva. Brzo, efikasno, gotovo sterilno. Kao da se ništa nije dogodilo.

Spašavanje demokracije ili spašavanje obraza

Formalno gledano – problem je riješen. U stvarnosti, ostaje gorak okus.

Jer pitanje nije samo zašto je netko podnio ostavku. Pitanje je kako je uopće dospio na tu poziciju. I koliko je još takvih „nepristranih“ po raznim povjerenstvima koji još nisu imali nesreću da ih netko fotografira.

Ovaj slučaj nije izolirani incident. On je simptom.

Simptom sustava u kojem se nepristranost deklarira, ali ne provjerava. U kojem se sukobi interesa toleriraju dok ne postanu javni problem. I u kojem se odgovornost aktivira tek kad više nema izbora.

I zato ovo nije samo priča o jednoj ostavci.

Ovo je priča o tome koliko je lako kompromitirati proces koji bi trebao biti temelj demokracije – i koliko je još lakše sve pokušati gurnuti pod tepih.