Ratna jama na Velebitu: purger i Imoćanin u istom rovu

Sutra se igra još jedan vječni hrvatski nogometni derbi između Hajduka i Dinama. Nažalost, posljednjih godina takve utakmice često prate sukobi navijača Torcide i Bad Blue Boysa.

Zato donosimo priču koju je na svom Facebook profilu objavio Marin – snažno svjedočanstvo iz Domovinskog rata koje podsjeća kako su, kad je bilo najteže, navijačke podjele nestajale.

Radnja nas vraća u 1991. godinu, na Velebit. U uskom rovu našla su se dvojica potpuno različitih ljudi: zagrebački mladić iz Dubrave, veliki navijač Dinama, i Mate iz imotskog kraja, strastveni hajdukovac.

Prvi susret bio je sve samo ne prijateljski. Psovke, zadirkivanja i navijačke provokacije smjenjivale su se gotovo sat vremena. Jedan drugome predbacivali su golove, gradove, naglaske i navijačke šalove.

Napetost je rasla, a činilo se da će se sukob uskoro pretvoriti u nešto ozbiljnije.

Granate koje brišu sve razlike

A onda je odjeknuo zvižduk granate.

Eksplozije su počele padati oko njih. Zemlja, dim i krhotine zatrpale su rov. U tom kaosu Mate je instinktivno reagirao – zgrabio je suborca i svojim ga tijelom zaklonio od gelera.

Dok su detonacije tresle rov, kroz buku se čula samo jedna rečenica:

„Ne mrdaj, purgeru. Drži se za mene, neće tebi ništa biti dok je Mate tu.“

Kad je granatiranje napokon stalo, dvojica dotad zavađenih navijača sjedila su u tišini. Prašnjavi, krvavi i iscrpljeni, počeli su si pomagati – jedan briše krv s čela, drugi vadi zemlju iz oka.

Psovke su nestale. Ostala je samo šutnja i jedno tiho „hvala“.

Jedna cigareta i dva šala

U toj tišini podijelili su posljednju cigaretu – pola Mate, pola njegov suborac iz Zagreba.

Simbolično su vezali Hajdukov i Dinamov šal u čvor i objesili ih iznad rova na spaljenu granu. Nek gledaju svi – u tom trenutku oni nisu bili protivnici.

Bili su suborci.

Rat ih je kasnije povezao još jače. Postali su kumovi, osnovali obitelji i nastavili život.

No sudbina je bila okrutna.

Susret koji se nikada nije dogodio

Mate je, godinama nakon rata, poginuo u prometnoj nesreći dok je putovao prema Zagrebu. Trebali su zajedno gledati derbi Dinama i Hajduka.

Oklada je bila jednostavna – tko izgubi, plaća pečenje i vino.

Kasnije se doznalo da je Mate u automobilu već imao janje spremno za ražanj i dvadeset litara vina.

Ne zato što nije vjerovao svom Hajduku, nego – kako bi sam rekao – zato što je takav čovjek.

Poruka mladima uoči derbija

Ova priča nosi jednostavnu, ali snažnu poruku.

Danas se navijači vrijeđaju na tribinama, sukobljavaju na cestama i stvaraju neprijateljstva zbog kluba za koji navijaju.

Ali u onim najtežim trenucima hrvatske povijesti, u blatu, dimu i krvi, nije bilo „purgerskih“ ni „tovara“.

Bili su braća.

Jedno srce. Jedna Hrvatska.