Pjesma kao način života

Dok se selo u Bukovlju uvečer smiruje, u prostorijama Kulturno-umjetničkog društva Vranovci-Bukovlje i dalje se čuje pjesma. Bez matrica i snimki, samo živi glas žena koje pjevaju onako kako su to činile njihove majke i bake. Proba ovdje nije obveza, nego susret i nastavak tradicije.

Ženska pjevačka skupina „Vranovke” okosnica je društva koje djeluje već 47 godina, uz prekide tijekom Domovinskog rata. Naziv im je dao etnomuzikolog Mihael Ferić nakon nastupa 1978. godine, a kroz godine su surađivale s tamburašima i nastupale na najvažnijim folklornim manifestacijama.

Izazovi i uloga starijih generacija

Najveći problem danas je odlazak mladih i nedostatak svirača. Unatoč tome, društvo okuplja tridesetak članova, a posebno su ponosne što danas pjevaju i nastupaju zajedno sa svojom djecom i unucima.

„Nikada nismo vježbale uz USB stick. Autentičnost nam je važnija od praktičnosti“, ističu članice.

Nošnje i pjevanje kao identitet

Nošnje koje nose izvorne su i privatne, izrađivane vlastitim rukama, dok je posebno vrijedno pudarsko pjevanje po kojem su prepoznatljive.

Snimljeni CD s vranovačkim bećarcem, prema pjevanju pokojnog Đure Badarevića, jedan je od važnijih zapisa njihova rada.

Glas koji ne prestaje

KUD Vranovci-Bukovlje dokaz je da se tradicija ne čuva deklarativno, nego svakodnevno – pjesmom, zajedništvom i upornošću. Dok god se taj glas prenosi, identitet slavonskog sela ima budućnost.