Pitam se, onako retorički i s dozom ironije, što bi Karl Marx rekao o najnovijoj koalicijskoj idili između HDZ-a i Domovinskog pokreta, odnosno — preciznije rečeno — između HDZ-a i Ivana Penave. 
Slutim da bi Marx, u duhu svog jezika, rekao nešto ovako:

Umjesto da jasno predstavlja razliku među političkim opcijama, Ivan Penava ušao je u dublji, gotovo intiman odnos — sam sa sobom. Kao izvorna politička domoljubna vrijednost, nekoć se razlikovao od HDZ-a kao višak političke neovisnosti. Baš kao što se Bog Otac razlikuje od Boga Sina, a obojica su zapravo jedno te isto biće.

Tako je Penava, iznikao iz HDZ-a kao “nezavisna vrijednost”, najprije osnovao stranku koja nosi njegovo ime, zatim preuzeo Domovinski pokret, a sve kako bi taj isti pokret na kraju — ojačao HDZ. Ne kao neprijatelja, već kao starog znanca. Partnera u vlasti. Jer samo kroz taj “višak domoljublja”, HDZ-ov sin Penava postaje politički kapital, a kad se taj kapital rodi — kad sin rodi oca — razlika nestaje. I evo ih opet zajedno: jedno političko tijelo.

Nastala je saborska većina, jedna duša, jedan interes, jedna teologija — u se, na se i posade.

A narod? Narod, kako to obično biva, prihvaća svaku političku konstrukciju koja mu jamči patnju na zemlji, uz obećanje da će jednog dana možda zaslužiti rajske dvore — ako ne ovdje, onda barem kad napusti ovu domovinu.

U konačnici, pitanje nije više tko koga vodi, već tko koga utjelovljuje. Penava HDZ? HDZ Penavu? Ili obojica samo kapital koji treba uzgajati na plodnom tlu političke amnezije?

U zemlji u kojoj višak domoljublja prerasta u saborski mandat, možda je krajnje vrijeme da ponovno pročitamo Marxa — ako ništa drugo, barem zbog stila.