Sarajevo je danas disalo u tišini, podijeljeno između tuge i ponosa. Na gradskom groblju Bare, deseci tisuća ljudi iz cijele regije i svijeta okupili su se kako bi ispratili glazbenu legendu — Halida Bešlića. Njegov odlazak ostavio je prazninu u srcima milijuna, a ispraćaj je bio dostojanstven, jednostavan i duboko emotivan — baš kakav je bio i sam Halid.

Pokopan je pored svog velikog prijatelja Kemala Montena, što je za mnoge imalo simboličnu težinu — dvojica sarajevskih velikana sada dijele isti mir, kao što su nekad dijelili pjesmu i prijateljstvo.

U trenutku kada je lijes spuštan u zemlju, tisuće okupljenih spontano je zapjevalo “Romaniju”, bez instrumenata, bez glazbe — samo glasovi i suze. Tišina je zatim progutala sve, osim pjesme koja je godinama spajala ljude bez obzira na granice.

Među prisutnima su bili i brojni Halidovi prijatelji i kolege: Dino Merlin, Enis Bešlagić, Nikola Rokvić, Duško Kuliš i mnogi drugi. Kuliš, vidno potresen, prisjetio se njihovog posljednjeg susreta:

“Prije samo osam dana proveo sam s Halidom dva sata u bolnici. Nadali smo se svi da neće doći kraj... Više od četrdeset godina proveli smo kao braća, na putu, na sceni, u životu. Otišao je dio mene.”

Na groblju su mnogi nosili bijele ljiljane, simbol Bosne i mira, dok su se volonteri pobrinuli da okupljeni imaju vodu i sokove. Nije bilo kiše, ali u očima svih prisutnih bile su suze.

Jučer su Slavonski Brod i Osijek, kao i mnogi drugi gradovi, također odavali počast voljenom pjevaču.
Na Korzu u Brodu i na Trgu Ante Starčevića u Osijeku, tisuće građana okupilo se kako bi pjesmom i svijećama ispratilo Halida. U oba grada orile su se njegove pjesme – “Miljacka”, “Ja bez tebe ne mogu da živim”, “Romanija” – i mnogi su plakali, pjevajući kao da mu žele reći posljednje hvala.

“Ovo nije samo gubitak za Bosnu, nego za sve nas. Njegove pjesme su nas pratile kroz život, kroz ljubavi, rastanke i radosti,” kazala je Osječanka Ana dok je palila svijeću uz fotografiju legendarnog pjevača.

Između Sarajevskih ulica i slavonskih trgova, istog dana, čula se ista emocija — tuga pomiješana s ponosom. Halid je, kao i uvijek, uspio ujediniti ljude, čak i u svom odlasku.

Njegov grob na Barama, skroman i dostojanstven, sada je mjesto na kojem se miješaju miris tamjana, cvijeće i tiha molitva. Pored njega — Kemo, prijatelj iz mladosti i pjesme. Dva imena koja su obilježila jedan narod i vrijeme.

Sarajevo, Osijek, Slavonski Brod i cijela regija danas su pjevali i plakali zajedno.
Jer otišao je Halid Bešlić, ali njegova pjesma – ona iskrena, topla i ljudska – ostaje zauvijek.

FOTO: Crona.hr, Slavonija.in, Slobodna Dalmacija, Index